Zapovijed ljubavi stavlja težište na srce. Pritom se ne misli samo na osjećaje jer oni mogu varati. Ljubav je u prvom redu stabilan i određen stav volje i čitava bića u odnosu na ljubljenu osobu – bilo da se radi o Bogu ili čovjeku. Istinska ljubav ima svoj korijen u samom Bogu. Čovječanstvu je ljubav stvaralačka snaga svakoga pozitivnoga puta. Stoga je put dobra put ljubavi.
Čovjek lišen ljubavi postaje žrtvom zamke koja sve više sužava krug bratstva te istodobno pojedinca tjera na to da samoga sebe i vlastita zadovoljstva pretvara u jedinu mjeru prosudbe. Manjak ljubavi znači popuštati pred ravnodušnošću i nevjerom, robovati lošim navikama, predati se onim udruženjima koja potiču rasizam, netoleranciju ili vjersku nesnošljivost. Bez prave i uzajamne ljubavi obitelj ne može živjeti, ne može rasti, ne može se ostvariti kao zajednica osoba. Ljubav je ono što djeci pruža dar života te omogućuje uzajamnost i zajedništvo s drugim obiteljima. Sve to uvelike zahtijeva duh žrtve, odricanja samoga sebe, velikodušnu spremnost na razumijevanje, oprost i pomirbu, sprječavajući tako da se u obiteljskim, crkvenim i općedruštvenim zajednicama ugnijezde sebičnost, nesloga i napetost.
Ljubiti u biti znači predati sebe drugima. To nije neka nagonska sila, nego svjesna odluka da se pođe k drugomu. Da bi se moglo ljubiti potrebno je osloboditi se mnogočega; prije svega samoga sebe – svoga sebeljublja, kako bi se moglo ljubiti do kraja, davati se bez naplate, ne tražeći uzvraćanje darovane ljubavi. To ogoljenje samoga sebe, što je dugoročna zadaća, povezuje nas i uveličava. To je izvor ravnoteže – to je tajna sreće.
Upravo takva ljubav vidi se u Isusu Kristu. To je bezgranična ljubav koja stoji nasuprot zlu i grijehu, pobuni i mržnji; to je ljubav koja se usuđuje uspeti i razapeti na križ. Isusovu ljubav ništa ne može zaustaviti jer je jača od smrti, jer se susreće sa zlom onom nježnošću koja želi dobro.
Pravi put dobra pokazao je Krist svojom ljubavlju. Na tom putu čovjek susreće Boga koji ga ljubi u svoj ljudskosti, sa svim slabostima i u svim potrebama. Ljubav Božjega srca veća je od bilo kojega grijeha, kako pojedinačnoga tako i kolektivnoga. Bog čovjeka ljubi vječnom ljubavlju i poziva ga da ide putom dobra – putom ljubavi.
