Milansko je Katoličko sveučilište Presvetoga Srca u četvrtak i petak 13. i 14. srpnja bilo mjesto održavanja znanstvenoga skupa o umjetnoj inteligenciji u organizaciji Strateškoga saveza katoličkih istraživačkih sveučilišta (SACRU), mreže osam katoličkih sveučilišta s četiriju kontinenata, pod naslovom »Budućnost katoličkih sveučilišta i umjetna inteligencija«. Tema skupa u skladu je s akademskim trendovima s obzirom na činjenicu da u posljednje vrijeme i prirodoznanstvenike i humanističke stručnjake intenzivno zaokuplja brzi razvoj tzv. umjetne inteligencije. Riječ je o »strateškom događaju«, kako ga je na početku opisao vicerektor milanskoga katoličkoga sveučilišta i glavni tajnik SACRU-a prof. Pier Sandro Cocconcelli. Najavio je i cilj događaja: »oblikovati zajednički otvoreni dokument koji propituje izglede i implikacije umjetne inteligencije na sveučilišno obrazovanje i istraživanje«.
Ključni govor na početku skupa održao je kardinal José Tolentino de Mendonça, prefekt Dikasterija za obrazovanje i kulturu, u kojem je istaknuo da sveučilišta moraju preuzeti rizik i baviti se inovacijama: »Razuman rizik u sadašnjem kontekstu znači da prioritete treba pažljivo čuvati, i to prioritet etičkoga nad tehničkim i prvenstvo osobe nad stvarima.«
Kardinal je istaknuo pozitivne aspekte rizika koji donosi umjetna inteligencija. »Rizik je, kao što znamo, nerazdvojan od obrazovnoga konteksta dostojna toga imena«, rekao je i upozorio: »Veliko ulaganje koje treba poduzeti može biti jedino ljudsko, tj. ulaganje u formaciju svakoga člana ljudske obitelji kako bi mogao razviti svoj spoznajni, kreativni, duhovni i etički potencijal i tako sudjelovati, na kompetentan način, u općem dobru. Veliko pitanje u pozadini umjetne inteligencije i dalje je antropološko.«
Referirajući se na riječi pape Franje, prefekt Dikasterija za obrazovanje i kulturu istaknuo je da će istinski skok u novo sve više biti algor-etika: »Umjetne inteligencije nisu neutralne, nego zahtijevaju posrednička društvena tijela koja zastupaju etički senzibilitet istraživača, poučavatelja i znanstvenika. Tehnološki svijet postaje sve složeniji i taj se njegov oblik ne može prepustiti tek senzibilitetu pojedinaca.« Svojevrstan tehnološko-teološki optimizam osjetio se u zaključku Tolentinova govora: »Oni koji borave na sveučilištu ne mogu si priuštiti da nemaju nade. Nada je naše poslanje. Nije to površni optimizam, nego znanje kako riskirati na pravi način.«
Na skupu – koji je obuhvatio osam ključnih govornika u plenarnim i dvjema paralelnim sesijama – općenito su prevladavali optimistični tonovi. Naglasak je bio na tehnološkom razvoju kao izvoru mogućnosti za novo i bolje, a ne na ugrozi i prijetnji koju donosi. U prvoj plenarnoj sesiji prevladavale su pozitivne note. Ključne su riječi bile otvorenost, inovacija, rizik, budućnost i osoba.
Iako se završni dokument sa zajedničkom izjavom još očekuje, njegov je nacrt u završnoj plenarnoj sesiji dao izvjestitelj skupa – profesor lingvistike na milanskom sveučilištu Presvetoga Srca Marco Carlo Passarotti. Osim pozitivnih potencijala tzv. umjetne inteligencije jasno je definirao i velike, teško rješive probleme povezane s njom. »Temeljna je prednost umjetne inteligencije obrada golemih količina podataka i pronalaženje njihovih korelacija kojima znanost nikada prije nije raspolagala«, istaknuo je Passarotti. »Te korelacije postaju povod i ishodište novih istraživanja te i humanističke znanosti – poput lingvistike – mogu postati eksperimentalne«, pojasnio je.
Kasnije mu se pridružio istraživač na polju mikrobiologije Pier Sandro Cocconcelli koji je posvjedočio kako je prije bio protiv uporabe umjetne inteligencije u mikrobiološkim istraživanjima, a sada je pobornik, osvjedočivši se o prednostima takva alata. Međutim, kada se o umjetnoj inteligenciji govori kao o inteligenciji, istaknuo je Passarotti, misli se na matematičko-statističke operacije kakve su do sada pripisivane ljudima. »No umjetna inteligencija nije ljudska inteligencija te nema empatije, sposobnosti donošenja odluke ili moralnoga suda. I što je vrlo važno, ne može postavljati pitanja, što je temelj ljudske inteligencije, znanosti i filozofije. Kada se kaže: ‘Chat GPT je rekao ovo ili ono’, taj izraz ne opisuje što Chat GPT doista radi«, pojasnio je Passarotti. Očekivati moral od umjetne inteligencije bilo bi pogrješno. Također, umjetna inteligencija metodom dubokoga učenja povlači podatke iz golemih baza podataka – tzv. »big data« – koje kontrolira malen broj tehnoloških magnata čiji su interesi komercijalni. Umjetna inteligencija moćan je proizvod koji rukovodi podatcima nad kojima korisnici nemaju kontrolu, upozorio je Passarotti. Iako nije išao dalje u razradi problema, dublji se osvrt može očekivati u završnoj izjavi. Passarotti je također istaknuo da je algor-etika iskorak iz sve dosadašnje etike jer odgovara na novu situaciju – stroj se ne tretira kao nešto izvan čovjeka, nego ulazi u interakciju s čovjekom, to je etika i čovjeka i stroja, njihove interakcije. Naveo je i tri načela koja moraju voditi odnos prema umjetnoj inteligenciji: znanje, osviještenost i inovacija.
Predsjednik SACRU-a prof. Zlatko Skrbiš s Australskoga katoličkoga sveučilišta u govoru pri otvorenju prve plenarne sesije iznio je predviđanja da će prisutnost umjetne inteligencije do 2030. porasti za 38 posto, a njezina vrijednost na globalnom tržištu bit će 1,5 bilijuna dolara. Očekuje se da će ta činjenica drastično promijeniti svakodnevni život, obrazovanje, medicinu, rad i borbu protiv klimatskih promjena.
Sveučilišta moraju biti otvorena inovaciji. Tu je misao prenio prof. Franco Anelli, rektor milanskoga sveučilišta Presvetoga Srca, koje je koordinator organizacije SACRU-a. »Smatram da se ne trebamo bojati novih tehnoloških alata, nego naučiti kako se mudro koristiti inovacijama u izgradnji novih putova obrazovanja i istraživanja«, rekao je rektor Anelli. Istaknuo je da su »glavni globalni izazovi našega doba povećali hitnost potrebe artikulacije novih modela mišljenja«. »Jedna je od najvećih snaga SACRU-ovih aktivnosti tijekom ovih proteklih triju godina kriterij multidisciplinarnosti. (…) To je veoma važno jer, kao što znamo, u enciklici Laudato si’ papa Franjo pozvao je na krjepostan dijalog između različitih disciplina kako bi se ojačao učinak znanosti za opće dobro.«
Organizator konferencije »Budućnost katoličkih sveučilišta i umjetna inteligencija« u Milanu bio je Strateški savez katoličkih istraživačkih sveučilišta, organizacija koja okuplja osam katoličkih sveučilišta na četirima kontinentima, a posvećen je interdisciplinarnomu istraživanju i poučavanju prema idealu akademske izvrsnosti, društvenomu angažmanu i globalnoj suradnji, ukorijenjen u socijalnom nauku Crkve. Obuhvaća sveučilišta iz Australije, SAD-a, Čilea, Brazila, Japana, Portugala i Španjolske.
