Rim, crkva Hrvatskoga papinskoga zavoda sv. Jeronima, Stepinčevo 10. veljače 2014. Velikoj su radosti hrvatskih vjernika, a i mnogih diljem svijeta, povod dale riječi predvoditelja misnoga slavlja, danas pokojnoga kardinala Angela Amata, pročelnika tadašnje Kongregacije za kauze svetih i blaženih. Na početku homilije kardinal Amato je rekao: »U petak popodne izvijestio sam Svetoga Oca da su liječnici ocijenili kao znanstveno neobjašnjivo navodno čudo koje je predstavila Postulatura za kanonizaciju blaženoga mučenika Alojzija Stepinca, kardinala i nadbiskupa zagrebačkoga.«
Opstrukcija u posljednjem trenutku
Riječi kardinala Amata značile su samo jedno: kardinal bl. Alojzije Stepinac uskoro ima biti proglašen svetim jer se ispunjava ključni uvjet kanonizacije, tj. čudom se kao prstom Božjim potvrđuje blaženikova svetost koja je već utvrđena u zahtjevnom i strogom procesu za beatifikaciju. Odgovarajuća liječnička komisija, doduše, nije ovlaštena definirati čudo jer je čudo kategorija vjere. No njezina procjena da je neko izlječenje znanstveno neobjašnjivo temelj je za utvrđivanje čuda. Da je, u Stepinečvoj kauzi, riječ o čudu, ubrzo je ustanovila i Teološka komisija Kongregacije (danas Dikasterija). Za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca bilo je potrebno samo da papa Franjo odobri objavljivanje odgovarajućega dekreta o čudu na blaženikov zagovor. Ostala bi pitanja bila tek tehničke naravi.
No posljednji je korak izostao. Naime, kad je kanonizacija bl. Alojzija Stepinca postala izvjesnom, započeo je paralelni proces njezine opstrukcije. Prema izjavama više mjerodavnih poznavatelja prilika, sve je započelo pismom tadašnjega patrijarha Srpske pravoslavne Crkve (SPC) Irineja papi Franji, navodno u travnju 2014. godine. U pismu je patrijarh zamolio Papu da se kanonizacija zaustavi jer je po njemu Stepinac podupirao ustaški režim koji je odgovoran za stradanja Srba u NDH. Papa je, navodno u 2015. godini, odgovorio patrijarhu da Katolička Crkva, doduše, ima svoje kriterije za beatifikaciju i kanonizaciju, ali je predložio da se u tom slučaju iznimno osnuje mješovita komisija koja će se baviti pitanjima koja su SPC-u sporna. Jasno, patrijarh Irinej u svojoj je inicijativi imao aktivnu pomoć službene srbijanske politike.
»Može mu se moliti, blaženik je«
Na letu tijekom povratka iz Makedonije početkom svibnja 2019. godine na slučaj se osvrnuo i papa Franjo rekavši: »Stepinac je krjepostan čovjek; zato ga je Crkva proglasila blaženim. Može mu se moliti, blaženik je. No u određenom trenutku procesa kanonizacije ima točaka koje nisu razjašnjene, povijesne točke. Ja, koji trebam potpisati kanonizaciju te nosim svoju odgovornost, molio sam, promišljao, tražio savjet, te sam uvidio da moram tražiti pomoć Irineja. Irinej je veliki patrijarh. I pružio mi je pomoć. Osnovali smo zajedno povijesnu komisiju i zajednički smo radili. Jer jedino što zanima kako Irineja tako i mene jest istina, ne pogriješiti. Čemu služi izjava o svetosti ako nije jasna istina? Ne služi nikomu. Znamo da je dobar čovjek i blaženik, no da bi se učinio taj korak, zatražio sam Irinejevu pomoć da bi se učinila istina. Proučava se. Ponajprije je ustanovljena komisija i dali su svoje mišljenje. No sada se proučavaju, produbljuju još neke točke kako bi istina bila jasna. Ja se ne bojim istine. Ne bojim se. Jedino se bojim Božjega suda«, rekao je tada Sveti Otac.
Nakon više krugova savjetovanja između Svete Stolice, Hrvatske biskupske konferencije i SPC-a komisija je osnovana. Prihvatili su je, jasno, i hrvatski biskupi, izražavajući nadu da će njezin rad biti vremenski ograničen te da će i njihova dugogodišnja nastojanja da srbijanskomu pravoslavlju predstave stvarni Stepinčev lik konačno uroditi plodom. Istini i iskrenosti za volju, upućenima nije u to bilo lako vjerovati. Stepinac je, naime, za mnoge pravoslavne Srbe dio mita kojim se koriste u političke svrhe. A mitovi su stvar emocija te ih je teško razbiti racionalnim historiografskim argumentima. Ipak, biskupi su i vjernike pozvali da odgodu Stepinčeve kanonizacije prihvate sa strpljivošću, u duhu iste nade koju je gajio i papa Franjo: da će lik bl. Alojzija Stepinca zbližiti dvije Crkve i dva naroda. I da će još snažnije zasjati.
O povijesti bez povjesničara
Tijelo punoga naziva Mješovito povjerenstvo hrvatskih i srpskih stručnjaka za ponovno iščitavanje (tal. »rilettura«) života blaženog Alojzija Stepinca prije, za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata svoje je prvo od ukupno šest zasjedanja održalo u Vatikanu 12. i 13. srpnja 2016. S hrvatske je strane na svih šest zajedanja sastav komisije bio isti: kardinal Josip Bozanić, biskupi Antun Škvorčević i Ratko Perić (svi u međuvremenu umirovljeni) te povjesničari dr. Jure Krišto i dr. Mario Jareb. Srpskopravoslavnu su stranu trajno zastupali pokojni mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije, mitropolit zagrebački i ljubljanski (danas patrijarh SPC-a) Porfirije, episkop bački Irinej te bivši veleposlanik Republike Srbije pri Svetoj Stolici dr. Darko Tanasković. Znakovito, u tijelu koje se trebalo baviti povijesnim analizama u početku sa srpskopravoslavne strane nije bilo ni jednoga povjesničara. Kasnije je srpskopravoslavni tim bio proširivan te su se na nekim zasjedanjima našli još i povjesničari dr. Ljubodrag Dimić i dr. Milan Koljanin, pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk i dr. Radmila Radić.
Na šestom i posljednjem susretu, održanu 12. i 13. srpnja u Vatikanu, iznesen je zaključak zajedničkoga rada – da zaključka nema. Konstatirano je, naime, da je, kad je riječ o vrjednovanju lika i djela blaženoga kardinala Stepinca, svaka strana ostala na svojim ranijim stajalištima. Pozitivno je što nije prihvaćen prijedlog SPC-a da komisija nastavi s radom (unedogled?).
Papina nada
»Za mene je uistinu riječ o svetcu«
U intervjuu za Glas Koncila u rujnu 2023. godine, u povodu 25. obljetnice Stepinčeve beatifikacije, predsjednik komisije o. Bernardo Ardura, predsjednik Papinskoga odbora za povijesne znanosti u miru, triput je ponovio da srpskopravoslavna strana nije priložila ni jedan jedini dokument koji bi bio zaprjeka kanonizaciji. »Cilj je komisije bio nastojati shvatiti zašto postoji i u čemu je razlika u vrjednovanju između pravoslavnih Srba i Hrvata katolika. Nastojalo se, s katoličke strane, shvatiti zašto se SPC protivi kanonizaciji i na kojim dokumentiranim činjenicama temelji svoje protivljenje. Ta dokumentacija, kao što sam rekao, nije predočena. Stoga pitanje prikladnosti ili neprikladnosti kanonizacije ostaje stvar razlučivanja Svetoga Oca. Čini se da je Papa učinio to razlučivanje te je odlučio da je u ovom času bolje pričekati, nadajući se pozitivnomu razvoju odnosa«, rekao je o. Ardura. Iznio je i svoj osobni pogled na kandidata za svetost: »Za mene je Stepinac bio dobri pastir koji je dao svoj život za svoje ovce; svet svećenik, svet biskup koji je uistinu učinio sve, uistinu sve da bi zaštitio svoje stado, da bi spasio sve koje je mogao spasiti… Stoga je za mene uistinu riječ o svetcu.«
Između stvarne svetosti i poziva na strpljivost
Uvjerenja u stvarnu Stepinčevu svetost i poziv na strpljivost mahom se provlače kroz izjave predstavnika Svete Stolice, i to na najvišim razinama. U razgovoru s predstavnicima medija za vrijeme svojega boravka u Hrvatskoj u svibnju 2022. godine na odgodu kanonizacije osvrnuo se državni tajnik Svete Stolice kardinal Parolin. »Nema velikih novosti. Sveti Otac i dalje je uvjeren… da kanonizacija mora biti trenutak zajedništva za čitavu Crkvu, a ne trenutak sukoba i sporenja«, rekao je kardinal Parolin. Osvrnuvši se na ishod rada mješovite komisije, državni je tajnik također rekao: »Istodobno smatram da činjenica da je kardinal Stepinac proglašen blaženim daje mogućnost hrvatskomu narodu da pokaže svoju vjeru, da ga zaziva kao zaštitnika, da ističe njegove krjeposti i njegovo djelo. (…) To je i Sveti Otac rekao više puta. (…) Smatram da moramo – dopustite mi da to tako kažem – biti strpljivi i iščekivati vremena Božja. (…) Znamo da ta tema nije lagana, no smatram da i tu situaciju moramo proživljavati u duhu vjere, a to znači da Bog ima svoja vremena te da stvari koje se mogu dogoditi i koje se mogu činiti ne baš ugodnima imaju smisao u Božjem planu. Vjerujem da to vrijedi i za slučaj kardinala Stepinca.« Tomu je kardinal Parolin nadodao: »Ipak, nadam se da će što prije doći do kanonizacije.«
Nuncij Lingua nalazi ideal u kardinalu Stepincu
