U najboljem kemijskom časopisu na svijetu objavljena je studija u kojoj znanstvenici opisuju kemijski profil mlijeka i dokazuju terapijski učinak mnogih vrsta šećera koji se nalaze u humanom mlijeku (Accounts of Chemical Research, 19. 2. 2019.). Kelly Craft i Steven Townsend s američkoga sveučilišta Vanderbilt odlučili su »secirati« sastav humanoga mlijeka i otkriti sve oligosaharide, složene šećerne molekule za koje se već dugo smatra da su presudni za zdravlje djeteta.
Nakon intenzivne analitičke potrage otkriveno je više od dvije stotine vrsta oligosaharida u mlijeku. Takvo bogatstvo biomolekula i raznolikost strukturnih oblika čini majčino mlijeko hranom koja se ne može zamijeniti. Uvjereni da je riječ o pravom nektaru koji se ne smije uskratiti dojenčadi, autori su u vrhunskom, ortodoksnom časopisu objavili prilično nekonvencionalnu studiju doslovno pod naslovom »Mama najbolje zna«. Craft i Townsend nisu napravili samo jedinstvenu inventuru oligosaharida u humanom mlijeku, nego su pokazali kako ti šećeri mogu efikasno inhibirati patogene bakterije i viruse.
Zanimljivo je da oligosaharidi koji se nalaze u majčinu mlijeku nisu probavljivi jer dojenčad nema probavne enzime glikozidaze. Stoga, nakon dojenja, oligosaharidi završavaju izravno u crijevima djeteta. No upravo u tom dijelu probavnoga sustava mliječni šećeri pokazuju svoju korisnu bioaktivnost. A to je vrlo važno jer je zdrav razvoj crijeva glavni faktor za zdravlje i rast dojenčadi. Znanstvenici su pokazali da oligosaharidi iz mlijeka efikasno uništavaju streptokokne bakterije, i to tako da se vežu za njihovu stijenku koja zatim postaje krhka i propusna. Također, oligosaharidi imaju sposobnost inhibicije virusa, koji mogu ugroziti zdrav razvoj djeteta.
Otkriveno je da se nijedan oligosaharid ne ističe posebno u svojoj biološkoj aktivnosti, nego koristan učinak proizvodi smjesa tih spojeva, dakle – mlijeko. To znači da pojedini šećer u mlijeku ne djeluje kao izolirana tvar, nego u koktelu s drugim sličnim spojevima. To je dobro poznat sinergistički efekt koji uvijek podsjeća da razumijevanju prirode, odnosno stvarnosti treba pristupati cjelovito i sintetski, a ne parcijalno i analitički.
Kemijska je analiza korisna za detekciju pojedinih oligosaharida, ali ona po definiciji razara sliku i strukturu mlijeka. Metode kojima su se koristili »mliječni detektivi« uključuju centrifugiranje masti, taloženje proteina, hidrolizu laktoze… Stoga sami znanstvenici priznaju da je taj postupak prilično »ezoteričan«. No sve su to radili kako bi znanstvenim jezikom dokazali svoju hipotezu da je mlijeko izvor esencijalnih tvari koje se ne mogu nadomjestiti nikakvim industrijskim proizvodima.
Posebnu motivaciju američkim znanstvenicima da u vrhunskom kemijskom časopisu objave studiju o kemijskom i biološkom profilu mlijeka izazvalo je prošlogodišnje odbijanje američke vlade da prihvati rezoluciju Ujedinjenih naroda o dojenju. Tom se rezolucijom promiče dojenje i potiču majke da svojoj djeci pruže najbolju i najjeftiniju hranu. Usprkos institucijskoj podršci (i zdravu razumu), postotci dojene djece u mnogim su zemljama, uključujući Hrvatsku, vrlo niski. Prema službenim podatcima u Hrvatskoj broj dojene djece nakon prvih nekoliko mjeseci znatno opada te je nakon šest mjeseci dojeno samo 19 posto djece.
Znanstveni su podatci o kvaliteti majčina mlijeka i o njegovu terapijskom učinku »nemilosrdni«: dojenje je arsenal imuniteta, inteligencije, hormona sreće i najizvrsnijega socijalnoga kontakta… Stoga je nedojenje, kao slobodan izbor, vrsta nepismenosti. S druge strane, majke koje su odlučile mjesecima, pa i godinama dojiti svoje dijete zaslužuju pohvalu znanosti i društva. One su simbol pobjede nad komocijom. No i bez javnoga priznanja one će biti nagrađene – psihičkim i fizičkim zdravljem djeteta.
