Skupina znanstvenika iz Južnoafričke Republike i Njemačke objavila je studiju u kojoj pokazuje kako zakiseljavanje mora i oceana može ugroziti morske pse (Scientific Reports 2019, 9, 18668). Poznato je da pojačane emisije ugljičnoga dioksida (CO2) uzrokuju otapanje toga plina u svjetskim morima, zbog čega mora postaju kiselija. U reakciji golemih količina stakleničkoga plina i morske vode stvara se, uz ostalo, ugljična ili karbonatna kiselina. Kiseli produkti snižavaju takozvanu pH vrijednost, koja je mjera kiselosti neke otopine, vode ili mora. Niske pH vrijednosti, na primjer 1 ili 2, označavaju kiselu sredinu, pH vrijednost od 7 označava neutralnu sredinu, a više pH vrijednosti opisuju lužnati vodeni okoliš.
Današnja prosječna pH vrijednost mora i oceana iznosi oko 8,1, što je 25 posto niža vrijednost nego u vremenima prije industrijske revolucije.
To znači da je zbog intenzivnih ljudskih aktivnosti došlo do povećana ispuštanja ugljičnoga dioksida i do zakiseljavanja mora. Prema proračunima Međunarodnoga panela o klimatskim promjenama (IPCC) pH vrijednost svjetskih mora u sljedećim će stoljećima pasti na 7,3. To su vrlo znatne promjene okolišnih uvjeta koje mnoge biljne i životinjske vrste ne će preživjeti. I čovjek je osjetljiv na vrlo male promjene kiselosti, u prvom redu vlastite krvi. Poznat je poremećaj respiracijske acidoze kad zbog slabe plućne funkcije ili usporena disanja dolazi do nakupljanja ugljičnoga dioksida u krvi, odnosno do snižene pH vrijednosti (ispod 7,35). Zakiseljavanje krvi za čovjeka je dakle poput zakiseljavanja oceana za morske životinje.
U navedenoj studiji znanstvenici su proveli eksperimente s morskim psima koje su smjestili u morsku vodu snižene pH vrijednosti (7,3). To je upravo ona vrijednost koju je najavio IPCC u projekciji zakiseljavanja mora. Nakon boravka u laboratorijskim bazenima istraživači su provjerili zdravstveni profil morskih pasa. Prvo što su uočili bila su oštećenja ljuskaste kože, odnosno zubastih ljuska koje su važne za zaštitu, mimikriju i hidrodinamiku morskih pasa. Korozija je zahvatila više od 25 posto ljuskica, a u kontrolnoj je skupini morskih pasa taj broj bio samo 9 posto. Osim ljuskica na koži, stradali su i zubi jer su građeni od slična biološkoga materijala.
Lutz Auerswald, glavni autor studije, tvrdi: »Ljuskice su odgovorne za brzinu plivanja morskih pasa pa oštećenja ugrožavaju njihovu sposobnost da love plijen ili da bježe od grabežljivaca. Također, oštećeni zubi otežat će njihovu prehranu.« Morski psi, simboli snažnih i opasnih životinja, zapravo su vrlo krhka i osjetljiva bića, odnosno, rječnikom ekologa, ugrožena su vrsta. S druge strane, morski su psi kroz razvoj svoje vrste pokazali prilagodljivost promjenama u okolišu, preživjeli su, uz ostalo, vrijeme nestanka dinosaura, preživjeli su fazu masovnoga izumiranja vrsta, pa se može očekivati i njihova prilagodba na zakiseljavanje oceana. Međutim, ako tempo toga zakiseljavanja bude intenzivan, opstanak morskih pasa postat će upitan.
Pouka ove studije je jednostavna: mali pomaci u ravnoteži okoliša, poput laganoga zakiseljavanja mora, mogu izazvati lančane ekološke reakcije ili pak potpuno neočekivane posljedice poput – korozije zuba morskih pasa. Opasnost koja prijeti morskim psima odnosi se i na druge morske vrste. Daljnjim zakiseljavanjem mora koralji će se, na primjer, jednostavno rastopiti. A kada se obezboje koraljni grebeni, nestat će stanište za mnogobrojne životinjske i biljne organizme. O problemu i važnosti koralja, tih podmorskih prašuma i epicentara bioraznolikosti, posebno se govori u Papinoj enciklici o brizi za zajednički dom »Laudato si’«: »U tropskim i suptropskim morima nalazimo koraljne grebene, koji se slobodno mogu usporediti s velikim šumama na kopnu, jer čine utočište za oko milijun vrsta, uključujući ribe, rakove, mekušce, spužve, alge. Mnogi su koraljni grebeni danas opustošeni ili izloženi nezaustavljivu propadanju. Tko je pretvorio divni morski svijet u podvodna groblja lišena života i boja?«
Preživljavanje opasnih grabežljivaca i nepomičnih koralja, prema tome, u velikoj mjeri ovisi o odlukama ljudske vrste.
