Joseph Ratzinger bio je vrhunski poznavatelj odnosa znanosti i religije, vjere i razuma. S njegovim odlaskom prikladno je prisjetiti se njegova govora koji je održao 2006. godine, i to kao papa Benedikt XVI., pred znanstvenim izvrsnicima.
Papa Benedikt XVI. obratio se članovima Papinske akademije znanosti okupljenima na općoj skupštini pod nazivom »Predviđanja u znanosti: točnost i ograničenja«. U znakovitu je govoru istaknuo da je upravo moć predviđanja jedan od glavnih razloga prestiža moderne znanosti u današnjem društvu: »Razvoj znanstvene metode daje znanosti sposobnost predviđanja fenomena, proučavanja njihovih promjena i mogućnost kontrole nad okolišem u kojem živi čovjek.«
Benedikt XVI., naravno, dobro razumije strukturu znanstvenoga napretka, prepoznaje važnost tehnologije u rješavanju ekoloških ili gospodarskih problema, no nije opsjednut idejom fatalnih otkrića koja svijet vode u svijetlu budućnost: »Znanost ne može zamijeniti filozofiju ni objavu jer nema odgovore na radikalna ljudska pitanja: o smislu života i smrti, o konačnim vrijednostima, pa ni o prirodi napretka.«
Moć predviđanja znanosti za mnoge je »optimiste« postala sinonim za moderno proroštvo. Znanost je postala vlasnik budućnosti i nova pseudoreligija. Tako je metoda ograničene vremenske prognoze pretvorena u nepogrješivu projekciju klimatske budućnosti planeta. Analitičke spletke s kreditnim rejtinzima postaju konačni ekonomski modeli gospodarske sudbine zemalja, a računalne igrice s molekulama preimenovane su u racionalni dizajn lijekova i – pobjedu nad rakom.
Znanstvena moć predviđanja izravno je povezana s etičkom odgovornošću znanstvenika. Zaključci stručnjaka moraju uzimati u obzir (ne)točnost i neizbježna ograničenja znanstvene metode istraživanja. Upravo je znanstvena metoda u glavama mnogih neopravdano pretvorena u mit, u vrhunsku (i jedinu) normu otkrivanja istine. No Benedikt XVI. podsjeća: »Znanstvena metoda, prikupljanje i interpretacija podataka te njihova uporaba u predviđanju, ima inherentna ograničenja koja nužno sprječavaju predvidljivost u mnogim kontekstima ili pristupima.«
Benedikt XVI. upozorava da u znanstvenom predviđanju »treba izbjegavati alarmantne prognoze za koje nema dovoljno podataka ili koje nadilaze mogućnost znanstvene procjene«. To upozorenje, napisano prije 17 godina, postalo je aktualno tijekom pandemije koronavirusa koja se pretvorila u medijski i epidemiološki festival straha; mnoge su znanstvene prognoze bile alarmantne, upravo na način o kojem govori Benedikt XVI. u svom pozdravnom apelu.
Isto tako, nastavlja Benedikt XVI., predviđanje znanstvenika ne smije biti inhibirano strahovima, ne smije se izbjegavati neugodna procjena ili upozorenje. Taj primjer znanstvene šutnje čest je u današnje vrijeme, kada se zbog karijere ili financijskih interesa preskaču teme poput hormonskih otrova koji narušavaju plodnost čovjeka, pesticida u hrani, lijekova u vodi, plastike u okolišu…
Takve devijacije znanstvenih predviđanja očekivane su za znanstvenike koji žive u jednodimenzijskom svijetu. To su oni kojima Benedikt XVI. poručuje: »Postoji mnogo viša razina koja nužno transcendira i nadvisuje sva znanstvena predviđanja, a to je svijet slobode i povijesti. Dok fizički kozmos ima svoj prostorno-vremenski razvoj, samo ljudi imaju povijest, i to povijest slobode. Sloboda je, poput razuma, vrijednost Božje slike u nama, te nikada ne može biti svedena na determinističke analize.«
