Pjesnik Pejo Šimić dobitnik je brojnih nagrada za svoja djela. Rođen je u Foči pokraj Dervente u Bosni i Hercegovini. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg-Bosne, Udruge Hrvata Bosanske Posavine »Cekin« i Hrvatsko-ukrajinskoga prijateljstva. Njegova domoljubna poezija donosi angažirani odnos prema problemima hrvatske duhovne, kulturne i političke stvarnosti 20. i 21. stoljeća. Pripada krugu književnika tematski vezanih uz Domovinski rat i stvaranje suvremene Hrvatske.
»Ako ne zapišem stihove, patina zaborava učinit će svoje«
»Što su se rane Hrvatske i Bosanske Posavine sve više otvarale, to sam bivao aktivniji jer sam znao ako ne zapišem stihove, patina zaborava učinit će svoje i prekrit će nam identitet. Znao sam da ne smijem šutjeti jer šutnja ponekad nije vrlina, nego grijeh. Imao sam veliku potporu književnika, novinara, umjetnika, svojih Posavljaka… U to vrijeme bilo je lakše pisati jer je bilo očito tko je krvnik, a tko žrtva. Hrvatska i rodna mi Posavina bile su prekrivene krvlju, suzama i pepelom iz kojega se čuo jecaj boli i beznađa. Vukovar, Škabrnja, Ilok, Erdut, Vinkovci, Derventa, Bosanski Brod, Modriča, Odžak… Nema mjesta koje u svojim domoljubnim ratnim stihovima nisam opjevao. Posebno je bila motivirajuća pjesma ‘Ustaj Bosno’ u kojoj sam pozivao na otpor četničkomu ludilu«, govori pjesnik Šimić. Zbirka domoljubne poezije »Zov Hrvata Bosanskog Posavlja« u godinu dana imala je četiri dopunjena izdanja.
»Želja za pisanjem u meni postoji od osnovne škole. Pradjed Ivan je iz Drinovaca, rodnoga mjesta Antuna Branka Šimića, pa vjerujem da su pjesničke muze došle za djedom u Posavinu. Do sada sam objavio 21 zbirku pjesama u kojima je više od 400 pjesama posvećeno rodnoj Posavini«, napominje sugovornik. Prisjetio se i svoje mladosti. »Tadašnjoj komunističkoj vlasti nije bio po volji moj društveni rad i bliska veza s crkvom pa mi je preporučeno da u miru napustim Foču, što sam i učinio. Ljudi bez domovine su kao ptice bez gnijezda, ali nije me obeshrabrio gubitak doma i zavičaja«, dodaje.
Tehnika ne može nadmašiti Stvoritelja
Surađuje s HKD-om »Napredak«, ograncima Matice hrvatske, društvima pisaca iz Sjeverne Makedonije i Poljske. »Najviše me inspirira Bog, ljubav, obitelj, domovina i priroda«, rekao je bosanskohercegovački pjesnik sa zagrebačkom adresom.
Godine 2021. njegova duhovna zbirka »Nebeske vibracije« dobila je međunarodnu nagradu »Književno pero«. Do 2016. godine imao je dvije pjesme duhovnoga sadržaja »Svi su moji Božići u Bosni« i »Jecaj božićnih zvona«.
»Iz pjesama se može uočiti Božje nadahnuće koje je lebdjelo između mene i neba dok sam stvarao zbirku u koju su utkani stihovi koji su mi se činili darovani. Naslov knjige upućen je brojnim pripadnicima ljudske vrste koji su se uzoholili i koji se proglašavaju bogovima, što je pogubno za ljudsku civilizaciju i zato, ‘čovječe, prizemlji se jer Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti’. Poruka je ove zbirke: ostanimo ljudi, Božja stvorenja. Možemo mi koliko god hoćemo usavršavati tehniku da nam bude na usluzi, ali ni jedno se dostignuće ne će moći pohvaliti da je stvorenje nadmašilo svojega Stvoritelja. Tužno je da najveći umovi troše sredstva kako što brže i što goropadnije posijati smrt. Koliki bi ljudski vijek bio kad bi se znanost usmjerila na blagodat života umjesto na sijanje smrti i straha?« pita se sugovornik.
Niti ljubavi prema zemlji koja hrani
Šimić promišlja i o tome kako svojim pjesmama može oplemeniti dušu čitatelja, pokazujući im put do vjere. U njegovoj zbirci »Ranjena zemlja« objavljena je poezija nastala poslije Domovinskoga rata. »Pretvorba, egzodus, negiranje Božjih postulata, uništavanje temeljnih obiteljskih, nacionalnih i kršćanskih vrijednosti. Moja je domovina još uvijek ranjena. Mladost odlazi iz zemlje, a starost pod nju. Tko će opstati, Gospodine?! Kroz domoljublje provlačio sam niti ljubavi prema zemlji koja me hrani, na kojoj obitavam i u kojoj ću naći vječni smiraj«, rekao je Šimić, koji i danas živi kao prognanik otjeran s djedovskih ognjišta.
Šimić piše o širokom spektru društvenih problema tražeći korjenitu obnovu društva na temeljima istinskih ljudskih vrijednosti u sretnijem i boljem životu u ljubavi Božjoj. Vješto piše na sva tri hrvatska jezična izričaja te je idejni začetnik »Leksikona hrvatskih pisaca i izvornjaka Bosanske Posavine«. Njegova pjesma »Ne daj se Ukrajino« prevedena je na mnoge jezike. Nagrađen je Poveljom general-bojnika Blage Zadre na pjesničkoj manifestaciji domoljubne poezije »Posavina Vukovaru«, posvećenoj žrtvama Domovinskoga rata. »Hrvatska je teritorijalno mala zemlja, a to ne znači da mora biti mala država. Država je velika onoliko koliko je velik njezin narod. Narod koji cijeni zemlju na kojoj obitava i koja ga hrani bit će velik, čvrst, postojan i respektiran. Iluzorno je očekivati da nas netko prihvaća ako ne cijenimo sami sebe. Ako budemo sve komercijalizirali, na kraju će nas otpuhati vjetrovi pohlepe s vlastite zemlje. Ne dopustimo to. Još ima vremena i pameti, samo treba puno više volje i samopoštovanja«, zaključio je pjesnik Šimić.
