Majka Božja među glavnim je motivima brojnih pjesnika i pisaca koji su njoj u čast stvarali svoja djela i obdarili nas bogatstvom u književnosti. Kao utjelovljenje Majke autori su nerijetko za inspiraciju uzimali i vlastite majke kao simbole doma, topline i bezuvjetne ljubavi – sve ono što su nama naše majke.
Za blagdan Majke Božje Bistričke postoje brojne pjesme koje se pjevaju u njezinu čast i hvalu. Neke od njih upravo su »Bezgrešnom srcu«, »Čuj nas, Majko«, »K suncu prosi«, »Kraljice svete krunice«, »Ljiljane bijeli« i brojne druge koje nas prate na hodočašću i podsjećaju na njezino srce dovoljno veliko za nas.
Veličanstveni klasični napjevi poput »Ave Maria« (Franz Schubert), »Salve regina« (Hermanus Contractus) i »Regina caeli« najpoznatija su djela popraćena i tradicijom i suvremenom kulturom.
Izdvajamo pjesmu »Gospa Marija« Antuna Gustava Matoša. Objavljena je posmrtno 1923. Matoš opisuje svoju majku, koja utjelovljuje i domovinu i vjeru za koje živi:
»Što si duša, jezik, majka, a ne znamen, / Za te živim, samo za te, amen!« posljednji su stihovi njegove pjesme.
»Ivana, koja je i sama bila majka sedmero djece, preuzela je u zapadnoj civilizaciji dominantnu predodžbu o požrtvovnoj majci koja će se odreći vlastite sreće radi sreće svojega djeteta. Ta je majka u svojoj žrtvi uzvišena, a njezina je ljubav toliko moćna i sveta da je zlo ne može pobijediti«, napisala je Školska knjiga u povodu Majčina dana o Ivani Brlić-Mažuranić nadovezujući se na njezinu priču »Šuma Striborova«. A kroz cijelu povijest Hrvatske naglašava se i domovina kao majka te je povezivanje motiva majke s onim dobrim i svetim u društvu sveprisutno.
Majka, bila naša, bila Božja, zaslužuje biti slavljena kao stvarateljica i nositeljica novoga života, dobra i ljubavi na svijetu.
Majčinstvo je izvor ljudskoga života
Majci Božjoj posvećena su mnoga svetišta u svijetu i Hrvatskoj, a jedno od njih nalazi se u Mariji Bistrici. Majka Božja Bistrička slavi se 13. srpnja. Njezino svetište u Hrvatskom zagorju nacionalno je hrvatsko marijansko svetište i jedno je od najposjećenijih u Hrvatskoj. Osim što je Spasiteljeva Majka, Majka Božja smatra se i Majkom cijele Crkve i čovjekovom roditeljicom u vjeri. Kao i njezin Sin, vjernici su Majci Božjoj povjereni od početka života.
Majčinstvo je oduvijek imalo uzvišen položaj jer je izvor ljudskoga života. Na ulogu majke uvijek se gledalo kao na ljudski i moralni ideal. Majka je osoba koja zauzima posebno mjesto u životu svakoga čovjeka. Svaka mama svoje dijete hrani, štiti i brani zbog njegove nemoćnosti u djetinjoj dobi, ali to ne prestaje raditi ni kada odraste jer bez obzira na godine, uvijek ima potrebu biti djetetov štit. Od majčine je žrtve dobiven život, a uz Božju ljubav njezina nas je ljubav »dotaknula« prva.
Nebeska Majka neprestano bdije
Majčinstvo zbog toga u svojoj veličini i snazi uvijek pobuđuje poštovanje. Posebno je bitno istaknuti važnost i uzvišenost majčinstva u vremenu kada se događa svojevrsna kriza dostojanstva žene i kriza materinstva. Možemo se podsjetiti kako je u Knjizi Postanka poseban naglasak na vrijednosti majčinstva: »Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima« (Post 3, 20). Majke imaju svoj uzor u Mariji Djevici i Majci jer ona otkriva dostojanstvo istinske ženskosti: Djevica iz Nazareta po Duhu Svetom je začela Sina Božjega i postala Bogorodica. U Bibliji piše kako se u ljubavi rađa novo stvorenje, »ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego od Boga« (Iv 1, 13).
Poznati poljski kardinal Stefan Wyszynski je napisao: »Svaki put kad žena uđe u tvoju sobu, uvijek ustani, iako si veoma zaposlen. Žene te moraju podsjetiti na Službenicu Gospodnju, na čije ime sva Crkva ustaje na noge, uz koju su žene prisno povezane. Tako uzvraćaš svoj dug i svojoj vlastitoj majci.« Majka je prva osoba koju dijete susreće. Donošenje novoga života na svijet u biti je ljubav i zato majčina uloga nema zamjenu. Isto tako uvijek trebamo biti svjesni kako osim zemaljske majke naša nebeska Majka neprestano bdije nad nama i zahvaliti joj na molitvama, ljubavi i brizi.
Hodočašćenje Mariji kao žrtva i radost
Svoja promišljanja o značenju hodočašćenja u marijanska svetišta s nama je podijelio Ante Galić iz Vinjana u BiH. Na pitanje zašto hodočastimo Mariji nije lako odgovoriti, kaže Ante: »Koliko god se potrudili odgovorom obuhvatiti sve razloge zbog kojih hodočastimo Mariji, vjerujem da će uvijek ostati ono nešto riječima neopisivo, onaj plamen koji nas svake godine nanovo potiče na put prema svetištu.« Priče o hodočašćima Mariji u Antina su sjećanja utisnuta od malena. »U sjećanje mi se urezala priča moga djeda kako je još kao dječak išao u Sinj na hodočašće. Išlo se u velikim skupinama, a često bi stali u nekom selu kako bi se odmorili, pri čemu bi ih mještani dočekivali raširenih ruku, a putovanja su znala trajati i više od 24 sata.« S odrastanjem žar spram hodočašćenja javio se i u Anti. »Moje prvo hodočašće u neko marijansko svetište bilo je u lokalnu župu u Posušju udaljenu desetak kilometara, što je prešlo u tradiciju idućih nekoliko godina. S prijateljem sam se 2022. godine odlučio na hodočašće u Sinj. Budući da se radilo o najtoplijem dijelu godine, a put je bio dosta dugačak, znali smo da je ispred nas fizički zahtjevno putovanje. U jednom smo se trenutku našli u Sinjskom polju bez signala i vode, a tijelo nas je počelo izdavati. Činilo se kao put bez kraja, svakim korakom cilj se činio sve dalji i javljao se 101 razlog da odustanemo, ali smo nastavili. Kada smo stigli, više nisu bili važni ni žuljevi ni kilometri koje smo prešli. Klečali smo otvorena srca s molitvama upućenim Majci«, zaključuje naš sugovornik.Marijanska svetišta u Hrvatskoj
Brojna su marijanska svetišta diljem svijeta, a mnogo ih ima i u Hrvatskoj. Hrvatski narod ima dugu tradiciju štovanja Blažene Djevice Marije. Tako se na blagdan Velike Gospe najviše vjernika okuplja u Mariji Bistrici, na Trsatu, u Sinju i Aljmašu. Marija Bistrica najpoznatije je hrvatsko marijansko svetište, u kojem je zagrebački nadbiskup Antun Bauer 1935. kip Bogorodice i djeteta Isusa okrunio zlatnim krunama kakve su nosili hrvatski kraljevi, a koje su napravljene darovima hrvatskoga naroda. Hrvati su uvijek rado hodočastili Mariji i njoj okretali svoja srca i upućivali svoje molitve.
Gotovo je nemoguće nabrojiti sva hrvatska marijanska svetišta koja su postojala kroz povijest. Neka su uništena u požarima i u ratovima, a o nekima i ne postoje pisane isprave. U Hrvatskoj se najviše marijanskih svetišta nalazi na splitskom području, njih 33, zatim u Zagrebu i okolici, njih 26.
