SUDBINE UMIROVLJENIKA Prava iz mirovinskoga osiguranja u praksi

umirovljenici

Zakon o mirovinskom osiguranju trebao bi biti pisan na razumljiv način za svakoga građanina, posebno zbog primjene načela da nepoznavanje zakona nikoga ne ispričava. Nažalost, on je u pojedinim odredbama nerazumljiv čak i školovanijim pojedincima, sindikatima, vodstvima političkih stranka, kao i brojnim samoproglašenim stručnjacima, uključivši i novinare. Zato ćemo pokušati na primjerima starosnih mirovina pomoći građanima u izboru dana odlaska u mirovinu, ali i upozoriti sve javne strukture koje se »brinu« za sudbine umirovljenika.

Starosna mirovina – uvjeti do kraja 2024.

U članku 33. Zakona propisano je da pravo na starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskoga staža. Međutim, ta se odredba primjenjuje samo na muškarce. Za žene su propisani blaži uvjeti starosti u članku 180. Zakona u kojem piše da iznimno od članka 33. toga zakona pravo na starosnu mirovinu stječe žena kada navrši 15 godina mirovinskoga staža i u 2024. godini navrši 63 godine i šest mjeseci. Dakle, žene tijekom 2024. g. mogu ostvarivati pravo na starosnu mirovinu već od trenutka kada dožive 63 godine i šest mjeseci. Međutim to pravilo vrijedi samo do 31. prosinca 2024. Počevši od 1. siječnja 2025. žena može ostvarivati pravo na starosnu mirovinu tek kada navrši 63 godine i devet mjeseci. Za žene zakon svake godine uvjet starosti produljuje za tri mjeseca, sve do 1. siječnja 2030. kada će i za njih biti propisan uvjet starosti od najmanje 65 godina. Svrha je tih zakonskih odredaba primjena tzv. »izjednačavanja muškaraca i žena«.

Prijevremena starosna mirovina – uvjeti do kraja 2024.

U članku 34. Zakona propisano je da pravo na prijevremenu starosnu mirovinu ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 35 godina mirovinskoga staža. I u ovom slučaju Zakon u članku 182. propisuje blaže uvjete samo za žene, za koje je dovoljno da ispunjavaju uvjete za prijevremenu starosnu mirovinu tijekom 2024. godine kada navrše 58 godina i šest mjeseci te 33 godine i šest mjeseci mirovinskoga staža. Taj uvjet vrijedi samo do 31. prosinca 2024. Počevši od 1. siječnja 2025. za ženu se traži stroži uvjet starosti s navršenih 58 godina i devet mjeseci i stroži uvjet mirovinskoga staža od 33 godine i devet mjeseci. Dakle, Zakon traži za žene svake godine najmanje tri mjeseca veću starost i najmanje tri mjeseca više mirovinskoga staža.

Primjeri nelogičnosti u pravima iz mirovinskoga osiguranja potvrda su da hrvatski zakonodavci i mjerodavno Ministarstvo za mirovinski sustav brzopleto donose propise ili ih papagajski prepisuju, ne misleći da ti propisi određuju sudbine osiguranika koji tridesetak i više godina mukotrpno rade i državi plaćaju sve zakonske obveze (poreze i doprinose)

Posebno se upozoravaju osiguranici žene koje ispunjavaju uvjete starosti pred kraj godine, misleći da će im biti povoljniji prosjek plaća ako rade do 31. prosinca 2024. U tom im se slučaju pravo na starosnu ili prijevremenu starosnu mirovinu priznaje od 1. siječnja 2025. Nažalost, upadaju u zamku jer za godinu 2025. moraju ispunjavati uvjete starosti ili staža propisane za tu godinu, a oni su za tri mjeseca povećani. Tada im se može dogoditi da prva tri mjeseca na ispunjavaju uvjete starosti za obje mirovine, a za prijevremenu da ne ispunjavaju možda ni uvjete mirovinskoga staža. Dakle, ostaju bez mirovine, teoretski do najviše tri mjeseca. Međutim, ako se radi o ženi koja je prekinula radni odnos, a ne ispunjava uvjet mirovinskoga staža, može se naći u situaciji da uopće ne može ispuniti uvjet propisanoga staža, koji je ispunjavala u prethodnoj 2024. godini. To je stresna situacija jer je radni odnos prekinut primjerice 31. prosinca 2024., a u 2025. godini već se traži tri mjeseca više staža. Tada ovisi o milosti bivšega poslodavca, koji je nije obvezan ponovno zaposliti, posebice ako je već zaposlio zamjensku radnicu.

Takvi i slični primjeri potvrda su da hrvatski zakonodavci i mjerodavno Ministarstvo za mirovinski sustav brzopleto donose propise ili ih papagajski prepisuju, ne misleći da ti propisi određuju sudbine osiguranika koji tridesetak i više godina mukotrpno rade i državi plaćaju sve zakonske obveze (poreze i doprinose). Ne treba kritikom poštedjeti ni brojne sindikate, kao ni matice i udruge umirovljenika, koji takve i slične probleme ne primjećuju. Kritika se odnosi i na brojne političke stranke, koje se hvale svojim kadrovima s brojnim akademskim i znanstvenim titulama, često nepoznata podrijetla.