U šumi propisa često se izgubi mogućnost razumijevanja bitnih elemenata nekoga socijalnoga prava. Današnja Hrvatska opterećena je prekobrojnim zakonskim i podzakonskim propisima, koje često ne razumiju ili nepotpuno tumače profesionalni službenici, pa čak i kreatori tih propisa. Stvoren je sustav socijalnih prava pun iznimaka i posebnosti, tako da sve više sliči srednjovjekovnim staleškim sustavima i cehovima.
Zakonodavstvo u mirovinskom osiguranju ima previše zakona i podzakonskih akata. Najvažniji propisi su: 1. Zakon o mirovinskom osiguranju (mijenjan bezbroj puta), 2. Zakon o stažu osiguranja s povećanim trajanjem, 3. Zakon o dodatku za mirovine, 4. Zakon o obveznim mirovinskim fondovima, 5. Zakon o dobrovoljnim mirovinskim fondovima, 6. Zakon o mirovinskim osiguravajućim društvima, 7. Zakon o listi tjelesnih oštećenja, 8. Zakon o doplatku na djecu i tako dalje. Neki od nabrojenih zakona, primjerice propisi o listi tjelesnih oštećenja i doplatku na djecu uopće ne bi trebali biti u sustavu mirovinskoga osiguranja. U drugim državama EU-a pojam tjelesnoga oštećenja ne postoji, a stupanj invalidnosti reguliran je izvan sustava mirovinskoga osiguranja.
Novčana naknada za tjelesno oštećenje ostvaruje se samo ako kod aktivnoga osiguranika (ne kod umirovljenika) nastane gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinoga organa ili dijelova tijela, što otežava ili zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, neovisno o tome uzrokuje li ili ne uzrokuje smanjenje radne sposobnosti. To je određena specijalna vrsta invalidnosti i kao takva trebala bi biti regulirana u sklopu prava koja pripadaju invalidima prema posebnom zakonu o pravima invalida, neovisno jesu li to osiguranici ili osobe izvan osiguranja, odnosno radnoga odnosa. Zbog toga su u našem socijalnom sustavu korisnici prava na novčanu naknadu za tjelesno oštećenje u povoljnijem, dakle povlaštenijem položaju od ostalih invalida s jednakim oštećenjima. Doplatak za djecu također bi trebao biti izvan sustava mirovinskoga osiguranja i kao takav trebao bi imati poseban fond za doplatak na djecu, i to za svu djecu i bez uvjeta imovinskih cenzusa, uzimajući u obzir tešku hrvatsku demografsku krizu.
Svim tim nabrojenim i nenabrojenim zakonskim propisima uređuju se ili su uređivana na različit način mirovinska prava brojnih socijalnih skupina, a to su osim radnika i službenika i sljedeće skupine: djelatne vojne osobe, policijski službenici i ovlaštene službene osobe pravosuđa, radnici na poslovima razminiranja, hrvatski branitelji, zastupnici u Hrvatskom saboru, članovi Vlade, sudci Ustavnoga suda, predsjednik Republike, određeni državni dužnosnici, bivši politički zatvorenici, članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, bivši službenici u saveznim tijelima bivše Jugoslavije, radnici izloženi azbestu, radnici ugljenokopa »Tupljak«, borci NOR-a, pripadnici Hrvatske domovinske vojske od 1941. do 1945., pripadnici bivše JNA, pripadnici Hrvatskoga vijeća obrane i još neke druge manje skupine. Ne ulazeći u opravdanost ili neopravdanost posebnih prava pojedinih skupina, može se zaključiti da je ta brojnost prevelik teret za simbolično rečeno »hrvatski socijalni brod« koji je smješten u državni proračun.
Birokratizaciju provedbe mirovinskoga osiguranja pojačavaju i propisi o osnovicama za obračun doprinosa za obvezna osiguranja. Ministar financija za svako obračunsko razdoblje, a to je kalendarska godina, posebnom naredbom objavljuje iznose osnovica za obračun doprinosa. Tako naredba za 2019. godinu, a i sve prethodne, propisuje bezbroj raznih osnovica za pojedine skupine djelatnosti ili zanimanja.
U članku 1. propisuje: »(1) Ovom se Naredbom objavljuju iznosi osnovica za obračun doprinosa za 2019. godinu izračunani kao umnožak iznosa prosječne plaće i koeficijenata za njihov obračun propisanih Zakonom o doprinosima (u nastavku teksta: Zakon), i to: 1. najniže mjesečne osnovice, 2. najviše mjesečne osnovice, 3. najviše godišnje osnovice, 4. mjesečnih osnovica za obveze koje utvrđuje Porezna uprava rješenjem, 5. mjesečnih osnovica za obveze koje utvrđuju obveznici obračunavanja, 6. izabranih viših mjesečnih osnovica i 7. godišnjih osnovica za obveze po osnovi obavljanja druge djelatnosti. (2) Ovom se Naredbom objavljuju i iznosi posebnih osnovica za obračun doprinosa za 2019. godinu prema iznosu prosječne neto-plaće propisanih Zakonom, i to: 1. do iznosa prosječne neto-plaće i 2. iznad iznosa prosječne neto-plaće. (3) Ovom se Naredbom objavljuju i iznosi dnevne osnovice za obračun doprinosa sezonskim radnicima u poljoprivredi.«
Daljnjom razradom u naredbi, počevši od najniže osnovice za plaćanje doprinosa u svoti od 3210,24 kn, utvrđuju se različite svote kao primjerice 3379,20 kn, 5491,20 kn, 8448,00 kn i 9292,80 kn za pojedine skupine osiguranika – obveznika doprinosa. Osim toga postoji i posebna najviša osnovica od 50 688 kuna i najviša godišnja osnovica od 608 256 kuna na koje se plaćaju doprinosi. Zbog toga brojni osiguranici kao obveznici doprinosa često ne razumiju u koju skupinu spadaju.
Ne bi li po ugledu na neke zapadne zemlje trebala postojati samo jedna najniža obvezna osnovica za plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje, a samomu osiguraniku ostaviti mogućnost plaćanja većih doprinosa, primjereno njegovim mogućnostima? To bi značilo da sve što više uplati na ime doprinosa ulazi mu u obračun za buduću veću mirovinu. Na taj bi se način izbjeglo suvišno administriranje i nepotrebno razvrstavanje raznih skupina u brojne porezne »kućice«. Mnogi osiguranici u pojedinim djelatnostima otkazuju djelatnost i mirovinsko osiguranje samo zbog prevelikoga tereta doprinosa na obveznu osnovicu u koju su prisilno svrstani po nekom staleškom kriteriju, koji je odredio ministar financija.
