Svjetski dan divljih vrsta, koji se slavi 3. ožujka, na dan kada je usvojena Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES), UN je 2013. godine proglasio radi podizanja svijesti javnosti o potrebi očuvanja njihove raznolikosti. Konvencija je međunarodni pravni okvir kojemu je cilj regulirati i nadzirati međunarodnu trgovinu ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka te osigurati da ona ne ugrožava njihov opstanak u prirodi. Ove godine Svjetski dan divljih vrsta posvećen je šumskim ekosustavima, vrstama koje su s njima povezane i uslugama koje pružaju te je održan pod sloganom »Šume i egzistencija: održivost ljudi i planeta«.
Naime, šume su za život na Zemlji esencijalno važne. Gotovo trećina kopnene površine planeta pokrivena je šumama i šumskim područjima. Šume su jedan od najraznovrsnijih i najsloženijih ekosustava u kojem danas obitava oko 80 posto kopnenih divljih vrsta.
»Opstanak i dobrobit ljudi ovisi o šumama, a njihovo očuvanje odgovornost je svih nas. Šume prekrivaju oko 45 posto kopnenoga teritorija Hrvatske, a njihova posebnost očituje se u visokom stupnju prirodnosti. Čak 95 posto šuma ima prirodni i autohtoni sastav vrsta, što je rijetko ne samo na europskoj, nego i na svjetskoj razini«, izjavio je u povodu Svjetskoga dana divljih vrsta ministar gospodarstva i održivoga razvoja Tomislav Ćorić.
Na globalnoj razini u šumskim područjima živi između 200 i 350 milijuna ljudi, posebno se to odnosi na domorodačke narode i lokalne zajednice kojima šume pokrivaju osnovne životne potrebe za hranom, skloništem, energijom i lijekovima. Oko 90 posto najsiromašnijih ljudi na svijetu na neki način ovisi o šumskim resursima. Osim što su izvor važnih prirodnih dobara, šume daju niz usluga u obliku njihovih općekorisnih funkcija kao što su proizvodnja kisika, upijanje ugljikova dioksida, pročišćavanje vode i regulacija vodnoga režima, stvaranje i zaštita tla od erozije, stanište biljnim i životinjskim vrstama, reguliranje klime i dr., a uz to su i izvor drvne sirovine, kao i brojnih vrsta kojima se koristi farmaceutska industrija u proizvodnji lijekova ili kozmetici.
Nažalost, uza sve dobrobiti koje čovječanstvu pružaju šume, na globalnoj razini nastavlja se njihovo bespoštedno uništavanje. Tako danas deforestacija uključuje nekontrolirano krčenje šumskih površina i njihovo pretvaranje u poljoprivredna zemljišta ili plantaže, zatim pretjeranu, često i ilegalnu sječu i eksploataciju drva, nekontrolirano paljenje, uz što se u novije vrijeme dodaje i propadanje šuma zbog klimatskih promjena i s njima povezanih suša, požara, štetnika itd. To ne utječe negativno samo na ljude, nego ozbiljno ugrožava i opstanak brojnih divljih vrsta.
Svake se godine izgubi 4,7 milijuna hektara šuma – područje veće od Danske. Na taj problem upozorava i papa Franjo u enciklici »Laudato si’« koja je objavljena 2015. godine: »Zemljina se dobra također pljačkaju zbog kratkovidnih pristupa ekonomiji, trgovini i proizvodnji, koji su previše vezani uz izravan rezultat. Nestanak šuma i šumskoga zemljišta povlači sa sobom gubitak vrsta koje bi u budućnosti mogle biti krajnje važni izvori, ne samo za prehranu, nego i za liječenje bolesti i u druge svrhe« (LS 32).
No biljne i životinjske vrste ipak nisu tu samo radi čovjeka, objašnjava dalje Papa: »Ipak, nije dovoljno promatrati razne vrste samo kao moguće iskoristive ‘resurse’, zaboravljajući da one same imaju vrijednost. Svake godine nestaje na tisuće biljnih i životinjskih vrsta, koje više ne ćemo poznavati, koje naša djeca ne će vidjeti, jer su zauvijek izgubljene. Najveći dio izumire zbog razloga povezanih s čovjekovim djelovanjem. Zbog nas na tisuće vrsta više ne će slaviti Boga samim svojim postojanjem niti nam prenijeti svoju poruku. Nemamo pravo to činiti« (LS 33).
Kako papa Franjo piše: »Briga za ekosustave zahtijeva dalekovidnost, jer nitko tko traži brz i lak materijalni probitak nije uistinu zainteresiran za njihovo očuvanje. No cijena štete uzrokovane takvom sebičnom nebrigom puno je veća od ekonomske koristi koja se može postići. U slučaju gubitka ili nanošenja ozbiljne štete nekim vrstama može se govoriti o neprocjenjivim vrijednostima« (LS 36).
Slavlje Svjetskoga dana divljih vrsta, smatraju u Svjetskom fondu za prirodu (WWF), bila je prilika i za promišljanje o uspostavljanju održivoga modela suživota ljudi i prirode u skladu s UN-ovim ciljevima održivoga razvoja. Trgovina divljim vrstama jedna je od najunosnijih aktivnosti organiziranoga kriminala i izravno utječe na stanje planeta, ali ujedno povećava rizik za zdravlje ljudi zbog mogućih prijenosa bolesti sa životinja na ljude, upozoravaju. Naime, kaznena djela protiv okoliša i prirode danas su četvrta najunosnija aktivnost organiziranoga kriminala u svijetu, nakon trgovanja ljudima, drogom i oružjem. Izviješće Programa UN-a za okoliš (UNEP) i Interpola iz 2014. godine utvrdilo je da šteta od počinjenih kaznenih djela protiv okoliša i prirode iznosi 214 milijardi eura, uključujući i neprocjenjivu štetu planetu uz znatno smanjenje biološke raznolikosti te potpuno istrjebljenje pojedinih biljnih i životinjskih vrsta.
Kako upozoravaju iz WWF-a, prema njihovu posljednjem Izvješću o stanju planeta, veličina populacija sisavaca, ptica, riba, vodozemaca i gmazova smanjena je od 1970. godine za zabrinjavajućih 68 posto, i to uglavnom kao posljedica neodrživoga iskorištavanja zemljišta i uništavanja šuma koje su pretvorene u nova urbana područja ili površine za intenzivnu poljoprivredu. Zato, ističu, dok na svijetu živi manje od 3900 tigrova ili 1800 panda, važno je djelovati kako bi se preokrenuo trend gubitka biološke raznolikosti. No pritom ne bi se smjelo zaboraviti na ljude, posebno one najsiromašnije. Tako pišući o problemima okoliša u »Laudato si’«, papa Franjo s njima povezuje i pitanje planetarne nepravde jer upravo oni najsiromašniji, koji su najmanje krivi za to, najviše trpe zbog posljedica uništavanja okoliša. »Zbog svega toga iz srca sestre Zemlje izdiže se molećiv vapaj, kojemu se pridružuje jecaj napuštenih ovoga svijeta, koji od nas zahtijeva promijeniti smjer. Nikada nismo tako loše postupali i uvrijedili naš zajednički dom kao u posljednja dva stoljeća. Pozvani smo, naprotiv, postati oruđe Boga Otca kako bi naš planet bio onakav kakvim ga je on sanjao pri stvaranju i kako bi odgovarao njegovu planu mira, ljepote i punine« (LS 53).
