Plućnjak (Pulmonaria officinalis, lat.) među prvim je šumskim proljetnicama, a njegova je ljekovitost zapažena u području liječenja plućnih bolesti. Listovi plućnjaka izgledom podsjećaju na građu plućnoga tkiva, stoga i nosi taj naziv. U narodnoj medicini plućnjak se upotrebljava kod upale dišnih putova, upale grla, kašlja s izbacivanjem sluzi, protiv promuklosti i kod upale pluća. No istraživanja su potvrdila daleko šire djelovanje iako još u službenoj medicini plućnjak nije zastupljen. Do sada su potvrđena njegova antioksidativna, protuupalna, protuanemična, antibakterijska i antikoagulacijska djelovanja te efikasnost kod zarastanja rana i za izbjeljivanje kože. U dostupnoj znanstvenoj literaturi navedeno je gotovo 100 prepoznatih fitokemikalija iz plućnjaka. Među ostalim, plućnjak sadrži sluzi i saponine koji potiču izlučivanje sluzi, tanine (6-10 %), djeluje na ublažavanje upale sluznica usne šupljine i probavnih organa, kao i fenolne kiseline, alantoin, flavonoide – kvercentrin, mineralne tvari – kalcij, željezo i kalcijev karbonat, eterično ulje, vitamin C i mnoge druge ljekovite tvari.
- Gotovo 80 % plućnjaka čine fenolne kiseline (najviše ružmarinska, litospermična i salvianolična kiselina koje djeluju protuupalno).
- Plućnjak je sastavni dio čajeva i sirupa za bolesti pluća i iskašljavanje.
- Etanolski ekstrakt plućnjaka ublažava djelovanje enzima koji stvara melanin (tirozinaze) te je koristan za ublažavanje hiperpigmentacije kože.
- Zbog sadržaja alantoina koji potiče epitelizaciju i regeneraciju kože plućnjak je efikasan za zarastanje rana, posebno kod ekcema i opekotina.
- Plućnjak sadrži pirolizidinske alkaloide, koji mogu djelovati toksično pa se ne preporučuje dugotrajna upotreba.
