Pojedinačnim primjerima odseljavanja iz Hrvatske često se daje medijski prostor pa se u javnosti stvara dojam da se događaju masovna iseljavanja. Logično je da je migracija bilo i bit će ih, ali premalo se pozornosti daje onima koji su stručni i ostaju u Hrvatskoj. Među njima je i dr. Mirko Bakula, urolog u Klinici za urologiju Kliničkoga bolničkoga centra Zagreb.
»Oženjen sam te imam tri prekrasna sina, Jakova koji ima 10 godina te Juraja i Matiju koji su blizanci i imaju pet godina. Supruga Marija također je liječnica, reumatologinja. Radimo u istoj bolnici«, navodi dr. Bakula u svom predstavljanju.
Dr. Bakula potječe iz liječničke obitelji pa na upit zašto liječnički poziv odgovara: »Čini mi se da sam nekako cijeli život u medicini s obzirom na to da su mi otac, stric, brat, teta i više rođaka također liječnici. Jednostavno i to čovjeka odredi. Želim pomagati drugima, tako smo u obitelji odgajani.« O tome zašto je odabrao urologiju dr. Bakula kaže da je ona, iako mlada specijalizacija (u Hrvatskoj se sedamdesetih odvojila od kirurgije), hrabro grabila naprijed velikim koracima te napravila sebi mjesto u kirurškim granama medicine. »Upravo me urološka kirurgija privukla specijalizaciji. Urologija nudi velike operativne zahvate više organskih sustava koji su zahtjevni fizički i mentalno. Na primjer, radikalna cistektomija, odnosno odstranjenje mokraćnoga mjehura zbog karcinoma, u sebi sadrži i radikalnu onkološku kirurgiju, kao i rekonstruktivnu kirurgiju s obzirom na to da se u istom aktu, kod određenih bolesnika, od tankoga crijeva čini ‘novi mjehur’. Takve izazovne operativne zahvate mogu izvesti samo vrhunski operateri, od kojih i sam imam priliku učiti svakodnevno, poput primarijusa El Saleha. Urologija, također, nudi manje operativne zahvate, endoskopsku i laparoskopsku kirurgiju te, naravno, u posljednje vrijeme i robotom asistiranu kirurgiju. U drugu ruku, urologija je i konzervativna struka koja ima široko ambulantno liječenje, razvijeno farmakološko liječenje, bihevioralno liječenje itd. Naposljetku, upravo je transplantacijski urološki program, odnosno transplantacija bubrega postala svojevrstan brend hrvatske medicine s obzirom na to da smo s tim programom prepoznati ne samo u Europi, nego i u svijetu.«
O najčešćim današnjim urološkim problemima kod opće populacije urolog dr. Bakula govori: »Gledajući rad u ambulanti, muškarci se najčešće javljaju zbog tegoba s mokrenjem koje su uzrokovane benignim povećanjem prostate. Nažalost, postoje i maligne promjene prostate, karcinom prostate, koji je najčešći karcinom u muškaraca te su redoviti urološki pregledi osnova ranoga otkrivanja i pravodobnoga liječenja.
Osnivanjem Centra za prostatu ubrzali smo dijagnostiku i liječenje i benignih i malignih bolesti prostate, čime smo naravno vrlo zadovoljni. Ništa manje nisu zastupljeni ni drugi urološki problemi poput kamenaca urotrakta, funkcionalnih problema s mokrenjem, infekcija mokraćnoga sustava, androloških problema te onkoloških bolesti mokraćnoga sustava.«
Medicina iz dana u dan napreduje, posebice u suvremenim tehnološkim postignućima, počevši od robotike i elektrostimulacije do umjetnih organa. No koliko se sve to primjenjuje u urologiji, o kojoj se premalo govori u javnosti? Dr. Bakula ističe da je to širok opseg mogućnosti liječenja, što je blagodat i liječnicima i bolesnicima koji očekuju pomoć pri dolasku u ambulantu. »Naša klinika uvijek u stopu prati sva suvremena postignuća razvoja medicine i novih uroloških oblika liječenja. S velikim smo ponosom dočekali prve operativne zahvate asistirane robotom u Hrvatskoj i urologija je u tom segmentu zasigurno pionir u našoj domovini. Unatrag godinu dana, kad je prof. dr. Kaštelan sa suradnicima izveo prvu takvu operaciju u Hrvatskoj, operativni zahvati asistirani robotom postali su gotovo svakodnevnica te se izvode kod benignih i malignih bolesti bubrega, nadbubrežne žlijezde i prostate. Laparoskopski minimalno invazivni operativni zahvati, koji se redovito provode u našoj klinici, pogotovo operativni zahvati nadbubrežne žlijezde koje izvodi doc. dr. Knežević, prepoznati su u Hrvatskoj i šire. Isto tako, urološke subspecijalizacije poput andrologije i urodinamike djeluju u svjetlu novih spoznaja te prate svjetske trendove, poput operativnih zahvata ‘miniTESE’, instalacija Botoxa u stijenku mjehura, magnetoterapije, elektrostimulacija. Također, u suradnji smo s našim anesteziolozima koji izvode akupunkturu prema smjernicama za kronični prostatitis i prekomjerno aktivan mokraćni mjehur.«
Premda je život realan, brojne osobe, posebno one starije životne dobi, suočavaju se s urološkim problemima, a o tome se malo govori. Zašto je urologija tema koju se često ne spominje i s kojom je medicinskom granom urologija najbliža srodnica? »Teško mi je reći je li urologija dovoljno zastupljena u medijima i koliko se o njoj govori u javnosti jer nisam medijski analitičar. Isto tako, nisam siguran koliko je i potrebno takvo što jer ono bitno dokazuje se u našim salama, ambulantama i odjelima. Cilj nam je našim bolesnicima pružiti najbolju moguću skrb, bilo da se radi samo o običnom savjetu ili pak zahtjevnom operativnom zahvatu. No ako bih trebao izdvojiti segment urologije koji je medijski prepoznat, to je zasigurno naš transplantacijski program. Urologija je nastala kao zasebna cjelina odvajanjem od opće kirurgije te se uvijek smatrala kirurškom strukom. S kirurzima i ginekolozima često surađujemo u zajedničkim projektima, operativnim zahvatima i drugoj vrsti liječenja koje zahtijeva multidisciplinarnost. Također, kroz naše konzilije, svaki tjedan surađujemo s onkolozima, nefrolozima, radiolozima, patolozima. U današnjoj medicini ni jedna struka ne može potpuno funkcionirati sama za sebe te je multidisciplinarnost temelj dobroga liječenja.«
Samozatajni urolog dr. Bakula sudjelovao je u timu koji je prošle godine napravio iskorak u urologiji u hrvatskom zdravstvu. Na pitanje o čemu je riječ odgovara: »Bio sam dio tima pod vodstvom prof. dr. Kaštelana te dr. Hauptmana pri uvođenju nove vrste liječenja teške urinarne inkontinencije. Naime, radi se o postavljanju umjetnoga sfinktera mokraćne cijevi u bolesnika koji imaju oštećenu funkciju vlastitoga sfinktera te su u nemogućnosti zadržavanja mokraće. Problem tzv. bijega mokraće uvelike utječe na kvalitetu života takvih bolesnika. Oni se distanciraju od prijatelja, obitelji, a ne smijemo zaboraviti ni socioekonomski aspekt problema urinarne inkontinencije. Ponosan sam što sam bio dio toga tima i što su me ‘hrvatski velikani’ uvrstili u taj tim. To je golemi iskorak koji je napravljen, a na nama je mlađima da upijamo znanje i stječemo iskustvo.«
Na tom tragu, upitan koliko se uključuju ili, bolje rečeno, koliko se dopušta mladim stručnjacima razvijati u njihovim znanjima kroz određene projekte, tehnologije i nove spoznaje u zdravstvu, medicini i općenito u znanosti dr. Bakula kaže: »Mislim da se ne može dovoljno naglasiti važnost stalne edukacije, pogotovo za mlade liječnike i općenito za mlade stručnjake. Važna je volja i međugeneracijska otvorenost. Mogu govoriti konkretno: mladi urolozi u našoj ustanovi imaju pristup novim tehnologijama, što urologiju čini izazovnom specijalizacijom mladim liječnicima. Evo, upravo sam sada trebao biti na edukaciji za sakralnu neuromodulaciju, što se smatra tehnološkim vrhuncem liječenja problema funkcionalne urologije, u što spada, među ostalim, sindrom prekomjerno aktivnoga mokraćnoga mjehura. Nažalost, dogodila se epidemija koronavirusa te je sve zaustavljeno, no nadam se da će i to uskoro ponovno krenuti.«
Kako povezati iskustva starijih i mladih hrvatskih stručnjaka koji su željni znanja. Ako toga nema, teško je ići od početka. Dr. Bakula ističe da se transfer znanja starijih, iskusnijih liječnika na mlađe generacije događa svakodnevno. »Imamo vrhunske liječnike i pritom ne mislim samo na urologe, nego i onkologe, radiologe, patologe i druge specijaliste od kojih svakodnevno učim kroz multidisciplinarne konzilije i druge kontakte. Čvrst okvir edukacije postavljen je tijekom naše specijalističke izobrazbe te smo svi u njega uključeni. Blagodat je prijenos znanja iskusnijih kolega na nas mlađe. Učimo od njih, ali i oni uče od nas. Tu je spoj generacija, iskustva i znanja i tehnoloških dosega.«
Dr. Bakula je prokomentirao i hrvatski zdravstveni sustav koji nitko nije reformirao po mjeri i potrebi hrvatskoga stanovnika i države u cjelini. »Smatram da bismo se trebali baviti sadašnjošću i raditi za budućnost hrvatskoga zdravstva i tako unositi promjene koje zaslužuju naši bolesnici, kao i naši budući kolege u zdravstvu.«
Svojim primjerom dr. Bakula je zagovornik ostanka i opstanka hrvatskih mladih liječnika u domovini. O motivima koji ga vode kaže: »Imam suprugu i troje djece. Upravo zbog njih želim ostati i učiniti što mogu da se mojoj djeci jednoga dana takva pitanja ne trebaju postavljati. Svatko tko odlazi nosi sa sobom svoju bol odlaska i to nije lako. Mislim da bi se Hrvatska i hrvatsko zdravstvo trebali rukama i nogama boriti da upravo ti mladi ljudi ostanu. Odlaskom svakoga pojedinačnoga liječnika nezadovoljnoga stanjem u domovini gubi se težina na vagi promjene nabolje.«
Urolog dr. Mirko Bakula rođen je u župi Bezgrješnoga začeća Blažene Djevice Marije u Posušju, gdje je proveo svoje najranije djetinjstvo. U promišljanju o djedovini i čuvanju djedovine kaže: »Bez osjećaja za svoje, bez osjećaja djedovine i svoga podrijetla teško je naći stabilnost u sadašnjosti. Iako sam već dugo u Zagrebu, od svoje pete godine, svaki put kada dođem u didovu kuću, osjetim neki mali ‘reset’, misli se poslože te put za dalje nekako bolje vidim. Temeljna vrijednost i nacionalnoga i vjerničkoga je obitelj. Imam osjećaj da moderna zapadna društvena stvarnost teži individualizmu. No ne mislim da jedno isključuje drugo. Snažni izgrađeni pojedinci svojim mišljenjem i uvjerenjima ne čine samo dio obitelji, nego i njezinu okosnicu, daju joj snagu, razvijaju je i modeliraju. Takav pozitivan razvoj zajednice može doći upravo od čvrstih pojedinaca kojima se ne može lako manipulirati. Ako je takav pojedinac u obitelji, takva obitelj u zajednici, takva zajednica u domovini, vjerujem u bolje sutra za svoju djecu.«
