Predstavljanje nove knjige Davora Dijanovića u Zagrebu 26. veljače zbog velikoga interesa mnogi su u Društvu hrvatskih književnika pratili stojeći. Svoju je knjigu autor započeo navodeći dva gesla, Ante Starčevića i Eugena Kvaternika, koji zastupanje prava domovine i budućnosti naroda stavljaju iznad osobnih mišljenja i interesa, što odudara od suvremene retorike koja rijetko govori o domoljublju. U razgovoru autor je rasvijetlio povijesni trenutak u kojem se nalaze Hrvatska i Europa, dovodeći u vezu suvremeni radikalni individualizam sa stagnacijom i propadanjem na polju vodstva, politike, ekonomije, demografije i kulture, ističući kako je jedini put do pozitivnih promjena povratak kršćanskim vrijednostima koje izgrađuju kulturu života.
Ima li danas domoljublja?
Na pitanje je li današnjemu prosječnomu mladomu čovjeku, koji razmišlja individualistički i kratkoročno, uopće stalo do opstanka zajednice, naroda, kulture i civilizacije sugovornik je odgovorio na temelju povijesnoga iskustva. »Trebalo bi nam biti stalo, no nažalost zbog relativizma i gubljenja vrijednosnih orijentira ljudi često gledaju isključivo svoje sebične interese. Nedostaje solidarnosti. Ruski je filozof Nikolaj Berdjajev rekao: ‘Kruh je za mene materijalno pitanje, a kruh za drugoga duhovno pitanje.’ Na tom tragu nedostaje nam služenja općemu dobru. To uključuje uređenje države i smislene vrijednosne kriterije. Procesi koji danas zahvaćaju Hrvatsku dio su širih kretanja na Zapadu. Hrvatska je oduvijek dio Europe. Milan Šufflay jednom je rekao da je ‘Hrvatska sinonim za sve što je dobro i lijepo stvorio Zapad’, no ona je ogledalo Zapada i u negativnom. Ni u Hrvatskoj problemi se ne će rješavati bez širih promjena na europskoj razini.«
Komentirajući trend napuštanja zemlje rođenja, sugovornik je naveo razloge zbog kojih mnogi mladi ljudi nisu spremni popravljati sredinu u kojoj žive, nego priliku za brži ekonomski napredak vide u odlasku. »Ljudi sve više glasuju nogama. Zbog apatije, gubitka vjere u bolje sutra, vjere u Hrvatsku, ljudi odu. Odlika je današnjega vremena da se sve želi preko noći, a bez žrtve nema pozitivnih promjena. Stvaranje naše države devedesetih bilo je moguće samo uz velike žrtve. Uz današnju ideologiju anarholiberalizma – radikalnoga individualizma – ljudi žele sve odmah. Odlazak potiču i raširena korupcija i klijentelizam. Kada ljudi vide kako neki dolaze do materijalnih dobara, i oni sami relativiziraju vrijednosti. Kao što kršćanstvo poziva na borbu protiv grijeha, tako je borba potrebna i u svakodnevnom životu.«
Realan pogled na Europu vraća loptu na vrijednosti
»Europa je do 1918. bila središte svijeta, u smislu da je dala svijetu najveća politička, pravna i tehnološka dostignuća. Nakon toga svjedočimo procesu slabljenja europske moći. Katolički je autor Dawson rekao da što je Europa bila manje katolička, smanjivao se njezin utjecaj u međunarodnim odnosima. Europa je danas ‘treća liga’ u međunarodnim odnosima s tendencijom pada u ‘četvrtu’. SAD, Rusija i Kina danas su globalne sile. Europa još ima ekonomske i demografske potencijale iskoračiti na međunarodnoj sceni. Posljednjih se godina govori o strateškoj autonomiji Europe u odnosu na velike sile, no smatram da Europa ne može naprijed bez redefiniranja vrijednosnih polazišta. Nažalost, ideologije koje se danas guraju u Europi su razarajuće. One su protukršćanske i protuživotne, što rezultira demografskom katastrofom. To su dženderizam, transhumanizam, abortizam i zeleni fundamentalizam. Bez radikalnoga raskida s tim ideologijama Europa ne može naprijed, ne može se obnoviti demografski ni sigurnosno«, rekao je sugovornik.
»Promjena dolazi kada dođe ugroza«
Na pitanje mogu li se u Europskoj uniji očekivati pravodobne pozitivne promjene sugovornik je odgovorio da »do promjene dolazi kada dođe ugroza«, davši primjer devedesetih kada mnogi Hrvati nisu mislili da će od ratara postati vojnici. »Mislim da bi se našlo ljudi koji bi branili Europu, iako je prošle godine jedan britanski veteran rekao da, kada bi Europa bila napadnuta, bilo bi je teško obraniti jer je u Europi uništen pojam domoljublja. S druge strane postoji Chestertonova misao da se pravi ratnici ne bore zbog mržnje prema onomu što je ispred njih, nego zbog ljubavi prema onomu što je iza njih, prema svojoj djeci, svojim obiteljima. Mislim da iskorak još uvijek jest moguć, no potrebna je potpuna promjena mentalnoga sklopa.«
»Sloboda bez ikakvih granica vodi do dokidanja slobode«
U razgovoru o poremećaju vrijednosti na Zapadu, pri kojem se sloboda odvojila od ostalih vrijednosti, sugovornik je istaknuo da nema slobode bez odgovornosti. »Sloboda bez ikakvih granica vodi do dokidanja slobode. Ideologija ljudskih prava razvijena je iz koncepta dostojanstva ljudske osobe koji je inauguriralo kršćanstvo, tako da možemo govoriti o nametničkoj kulturi koja parazitira na kršćanskim vrijednostima. Danas nas hoće poučiti da nije poznato što je žena, a što muškarac, da imamo toliku slobodu da možemo odlučiti o tome kojega smo spola. To se protivi zdravu razumu. Nažalost, za razliku od SAD-a, Europa nastavlja stopama rodne ideologije, ideje da svatko može birati svoj spol odvojen od roda, što ne vodi u dobru pravcu. Možda neki vjetrovi zapušu i u Europi jer nastavak ovoga trenda vodi u demografsku i svaku drugu katastrofu. Ekonomija još uvijek drži Europu, no već je Jean-Claude Juncker primijetio 2019., kada je odlazio s funkcije predsjednika Europske komisije, da Europa propada i u ekonomskom smislu. Danas bi utemeljitelji Europske unije – De Gasperi za kojega je pokrenut proces beatifikacije, Schuman i Adenauer – bili smatrani radikalnima, a bili su nositelji zdravorazumskih ideja.«
Krivulje masovnoga useljavanja
Poznata je statistika da 400 milijuna ljudi želi ući u Europu. Sugovornik je zaključio da masovna imigracija ne može biti rješenje demografske pustoši. »Ako imate brod na koji stane deset ljudi, primite li trideset, svi će izginuti. Nedostatak ljudi želi se zamijeniti uvezenom radnom snagom, ljudima koji po dolasku često žive u nehumanim uvjetima. Smatram da to nije rješenje jer postoje duboke civilizacijske razlike između domicilnoga stanovništva i useljenika, što je već danas vidljivo u Europi. Samo u Francuskoj postoji 800 ‘no-go zona’, geta u koje policija jedva da ulazi. Na afričkom kontinentu nekada su se iskorištavale rude, a danas se odande izvoze ljudi. Rješenje je pomoći stanovnicima zemalja u razvoju ondje gdje se nalaze, a za Europu je jedino rješenje odustati od kulture smrti, o kojoj je govorio Ivan Pavao II., i afirmirati kulturu života. Dio je rješenja da se na ljude koji imaju više djece ne gleda kao na luđake i čudake, nego kao na nešto pozitivno i vrijedno«, istaknuo je Dijanović.
Uloga Hrvatske na karti Europe
Budući da se nova sugovornikova knjiga bavi hrvatskom suvremenom stvarnošću, nametnulo se pitanje uloge Hrvatske u današnjoj Europskoj uniji. »Kao narod prilično smo reaktivni. Mislim da paradigma prema kojoj bi Hrvatska trebala biti dio zapadnoga Balkana iz 2000. nije u hrvatskom interesu. Smatram da bismo se snažnije trebali afirmirati u inicijativi triju mora, tj. njegovati srednjoeuropsku orijentaciju koja je bila prirodna do 1918., koju je zagovarao i pokojni predsjednik Tuđman. Mislim da je ta opcija posebno dobra u kontekstu današnjega previranja u Europi zbog kojega se u geopolitičkom žrvnju posebno nalaze države srednjoistočne Europe. U svojoj prvoj knjizi najavio sam tektonske promjene na geopolitičkoj sceni; stari se poredak ruši, a novi se još nije rodio. To su najopasnija razdoblja u povijesti pa Hrvatska mora voditi vrlo aktivnu vanjsku politiku. Hrvatska treba posebno lobirati za položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini«, rekao je.
Paradoks komunizma i katoličanstva
Iako autor često ističe negativno nasljeđe komunizma u suvremenoj hrvatskoj stvarnosti, prokomentirao je i činjenicu da su danas europske zemlje s najvećim postotkom praktičnih vjernika zemlje bivšega komunističkoga bloka. »To je paradoks. Na neki je način komunistička zatvorenost očuvala te zemlje od utjecaja modernih globalističkih ideologija, dijelom i na političkom planu – na istoku Njemačke ljudi glasuju drukčije nego na zapadu. Međutim, zadnjih trideset godina sve te ideologije prodrle su i u Hrvatsku, i u Poljsku, i u sve druge zemlje. Ukorijenivši se najprije u SAD-u i nekim zemljama zapadne Europe, s vremenom postaju dio i hrvatskih problema«, rekao je.
»Bog je gospodar povijesti«
Iako s obzirom na dubinu demografske krize u Hrvatskoj sugovornik ne vidi mnogo nade na temelju matematike i statistike, kao vjernik ističe da je Bog gospodar povijesti i da su preokreti mogući. »Ponekad u povijesti – primjerice u borbi s Turcima – situacija se činila bezizlaznom – i odjedanput je došlo do pozitivne promjene. Ministarstvo uvodi financijsku pomoć obiteljima, što je dobro, no glavni problem nije ekonomske prirode, inače bi najbogatije zemlje imale drukčiju demografsku situaciju. Stvar je u tome da treba odustati od protuživotnih ideologija i vratiti se kulturi života te u svakom ljudskom biću treba gledati novu vrijednost, a ne nametnika i parazita, što je nažalost trend. Potreban je povratak svijesti o važnosti žrtve. Naravno da su djeca oblik žrtve, no naposljetku nije težak život u obitelji, nego je težak život bez obitelji, kako vidimo na primjeru glumica ili pjevačica kojima je u starosti žao što nisu imale djecu«, istaknuo je Dijanović.
