Sena (lat. Cassia senna) biljka je koja pridonosi prirodnoj probavi i najviše se upotrebljava zbog laksativnih svojstava. U tu svrhu najčešće se upotrebljava lišće, iako i plod ima ljekovito djelovanje. Biljka sadrži grupu prirodnih kemijskih spojeva antrakinona, odnosno spojeva antrakinona i šećera – antrakinonskih glikozida (senozida). Smatra se da su posebno učinkoviti senozidi A i B. Aktivni sastojci njezinih listova djeluju na živčani splet u crijevima nazvan Auerbachov pleksus. Djelujući na njega, listovi sene potiču crijevne kontrakcije i probavu te sprječavaju lijenost crijeva i zatvor. Važno je paziti na količinu jer prevelika količina može izazvati nuspojave poput proljeva, bolova u trbuhu i mučnine. Danas, osim čaja od sene, postoje na tržištu i brojni preparati u obliku kapsula, sa standardiziranom količinom antrakinonskih glikozida koji su precizniji za doziranje. Upotreba sene preporučuje se u slučaju povremenih zatvora, a ne i kao stalno sredstvo za poboljšanje probave jer može uzrokovati navikavanje i suprotan učinak, dakle tromost crijeva.
- Sena ne djeluje odmah, nego u roku od 6 do 12 sati pa je najbolje uzeti je prije spavanja.
- Čaj od sene ne bi trebalo piti duže od dva tjedna i ne više od dvije šalice dnevno.
- Sena se ne smije upotrebljavati kod upalnih bolesti crijeva i nedijagnosticiranih simptoma u trbuhu.
- Upotreba sene ne preporučuje se trudnicama.
- Sena može uzrokovati pad kalija u krvi, što može biti rizično kod srčanih bolesnika i terapije lijekovima čije djelovanje ovisi o koncentraciji kalija (kardiotoničnim glikozidima).
