Analizom podataka iz Statističkih informacija Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje br. 12/2023. može se zaključiti da podatci o broju osiguranika i umirovljenika u pojedinim razdobljima pokazuju istinitiju sliku o socijalnom i političkom stanju građana i odnosa politike prema njima nego usporedbe o prosjecima i veličanja novčanih izdataka za mirovinska primanja.
Broj osiguranika i umirovljenika i međusobni odnosi (str. 150):
– 1990. g. = 1 968 737 osiguranika – 655 788 umirovljenika – odnos 3 : 1
– 2000. g. = 1 380 510 osiguranika – 1 018 504 umirovljenika – odnos 1,36 : 1
– 2020. g. = 1 536 300 osiguranika – 1 241 085 umirovljenika – odnos 1,24 : 1
– 2023. g. = 1 648 877 osiguranika – 1 225 246 umirovljenika – odnos 1,35 : 1
Broj osiguranika u 33 g. postojanja naše države padao je, a broj umirovljenika je rastao. Također je padao broj stanovnika zbog iseljavanja i pada nataliteta.
Starosne mirovine uživa ukupno 706 880 umirovljenika, a ostvarene su s prosječnim stažem od 32 g., 9 mj. i 16 dana u prosječnoj visini od 540,74 eura. Nažalost prosjeci su zamagljivanje stvarnosti. Prema tablici 10. na stranici 86. citirane Statističke informacije, čak 3124 umirovljenika koja su ostvarila starosnu mirovinu s prosječnih 15 g., 10 mj. i 5 dana mirovinskoga staža imaju mirovinu 122,39 eura. Dakle manje od nacionalne naknade koja se priznaje bez uvjeta staža. Spašava ih zajamčen najniža mirovina za 15 godina staža.
Taj i sljedeći primjeri koje ćemo navesti pokazuju da naš mirovinski sustav nema nikakve logike i nije uopće sustav, nego trajni grijeh struktura vlasti.
Najniže mirovine – u prosincu 2023. g. (tablica, stranica 105) bilo je ukupno 310 320 korisnika, a prosječna najniža mirovina iznosi 313,95 eura s prosječnim mirovinskim stažem od 28 g., 1 mj. i 13 dana. Ako se uzme u obzir da su stvarne mirovine niže pa se umjesto njih isplaćuju zajamčene najniže mirovine, može se zaključiti da postojeći mirovinski sustav ili postojeći sustav plaća ili oba zajedno nisu pravedni. U najtežem su položaju bivši individualni poljoprivrednici kojih kao korisnika mirovina ima 26 897 s prosjekom od 296,51 eura (str. 106, tablica 16c). Zato se ne treba čuditi što se selo najviše iseljava i izumire.
Nacionalna naknada za starije osobe (tablica 40, stranica 187). To su nacionalne mirovine za sve hrvatske državljane koji borave na teritoriju hrvatske najmanje 10 godina, a nemaju mirovinskoga staža ni neke druge mirovine. Visina te naknade (mirovine) za sve je jednaka i iznosi 150 eura mjesečno. To pravo uvedeno je počevši od 2021. g. i do sada je priznato za 7278 korisnika. Pretpostavlja se da će taj broj sve brže rasti zbog starenja stanovništva i zbog činjenice da će sve više doseljenih državljana ispuniti uvjet od najmanje 10 godina boravka u Hrvatskoj pa se predviđa da će broj takvih korisnika narasti do 60 000.
Ako tu nacionalnu mirovinu bez mirovinskoga staža (150 eura) usporedimo s prosječnom mirovinom osiguranika ostvarenom sa stažem od 15 godina u prosječnoj svoti od 180,94 eura (tablica 10, str. 51) a takvih korisnika ima 35 664, postavlja se pitanje u čemu je razlika između rada i nerada. Zar samo 30 eura više u korist rada od najmanje 15 godina? Takvi odnosi stvaraju demoralizirajuću klimu prema redovitomu zapošljavanju i plaćanju doprinosa i poreza.
Oslobađanje od plaćanja doprinosa za mlađe od 30 godina u trajanju do pet godina. Poslodavci se oslobađaju od obveze plaćanja doprinosa, čime se smanjuju prihodi državnoga proračuna (tablica 7d, stranica 29). Krajem 2023. g. bilo je oslobođeno i nisu se plaćali doprinosi za ukupno 183 104 osiguranika. Navodno bi se takvim oslobađanjima trebalo stimulirati zapošljavanje i utjecati na povećanje neto plaća. Nitko se ne pita kakve će biti mirovine tih zaposlenika, kojima će se priznavati mirovinski staž, a nedostajat će im podatci o uplaćenim doprinosima za razdoblja do pet godina. Vjerojatno će sve to ići na štetu onih za koje poslodavci plaćaju mirovinske i zdravstvene doprinose. To je lažna solidarnost. Takva su rješenja u korist poslodavaca, a ne radnika, i mogla bi se nazvati »brigo moja, prijeđi na druge«.
Prijevremene starosne mirovine (tablica 10, stranica 84) koje se mogu ostvarivati s mirovinskim stažem pet godina manjim od punoga staža (prosječni staž je 35 g. i 10 mj.), trajno se umanjuju za određeni postotak. Prosječna visina prijevremenih mirovina iznosi 512,24 eura, a broj korisnika je 175 924. Dakle radi se o osiguranicima koji su u prosjeku uredno radili najmanje 35 godina i od njihovih zarada plaćali su se svi porezi i doprinosi. Ne radi se o zabušantima ni neradnicima, a ipak ih se trajno kažnjava sa znatnim umanjenjima zbog prijevremenoga odlaska u mirovinu.
Podsjećamo da je bivši komunistički poredak takvim umirovljenicima davao manja umanjenja, a ukidao ih kada su navršavali propisane godine života za starosne mirovine.
Svi navedeni primjeri i usporedbe, a moglo bi ih se naći još, upozoravaju da dosadašnje vladajuće strukture najmanje misle na dobrobit maloga prosječnoga čovjeka. Svi se natječu u demagoškim, nažalost prigodnim povećavanjima određenih prava, a zaobilaze se sustavna trajna rješenja.
Invalidske mirovine (tablica 10, stranica 87) uživa ukupno 154 568 umirovljenika s prosječnim stažem od 21 g., 6 mj. i 11 dana u prosječnoj svoti od 619,84 eura. Nažalost, onima kod kojih nastupi invalidnost s manje od 20 g. staža invalidske mirovine iznose od 51 do 174 eura. Tako primjerice čak 1862 umirovljenika sa stažem od 13 godina prima u prosjeku 110,29 eura. Dakle za 13 godina rada i plaćanja doprinosa država priznaje manje od 150 eura, koliko iznosi nacionalna naknada za one koji nisu nikada radili u Hrvatskoj. Ni u tim slučajevima nema logike ni pravde.
Stranački i sindikalni stručnjaci, a ni stranke umirovljenika ni razne matice i slične udruge na čelu s posebnim Nacionalnim vijećem za umirovljenike, ne vide te probleme i nepravde. Ipak svi zajedno nariču i plaču nad sudbinom umirovljenika, pa očito zbog »suza« ne vide gdje su nepravde.
