Sveti je Jeronim htio vjerno živjeti evanđeoske odredbe te mu je teško padalo ako je dolazilo do prekida komunikacije između njega i određenih prijatelja. Takav je bio slučaj ljubljanskoga monaha Antonija kojemu je s Istoka, iz pustinje, poslao više pisama, na koja se dotični oglušio ne želeći nastaviti prijateljstvo s Jeronimom. U duhu evanđeoske poniznosti Jeronim nije gubio strpljenje ni povjerenje, nego ga je opetovano molio iznoseći Isusov evanđeoski nauk za koji je smatrao da bi morao protresti savjest monaha Antonija i učiniti da obnove zajedništvo. Jeronim je iskreno smatrao da ih na to obvezuje Gospodin i sveto evanđelje: »Naš Gospodin, učitelj poniznosti, kad se učenici o dostojanstvu prepirahu, između djece uze jedno, i reče: ‘Tko god se od vas ne obrati i ne postane kao malo dijete, neće ući u kraljevstvo nebesko’ (Mt 18, 3). I da se ne bi mislilo da je samo učio, a ne izvršavao, svojim primjerom to dokaza, opravši noge učenicima, primivši s cjelovom Judu, razgovaravši sa Samarijankom, razlažući o kraljevstvu nebeskom kad mu Marija sjeđaše kod nogu, ukazavši se najprije ženama, kad uskrsnu iz groba.«
Uz Isusov primjer, Jeronim uz pomoć negativnih primjera pokazuje što se događa kad duša ne želi živjeti i djelovati u poniznosti. To je sasvim očito u padu sotone i zloj sudbini koja je pogodila izraelski narod: »Sotona se pak nije s drugog uzroka oborila s najvišega stupnja anđeoske časti nego zbog oholosti, koja se poniznosti protivi. Isto tako puk židovski, jer prisvajaše sebi prve stolice, i htjede da mu se klanja po ulicama, bi poražen od neznabožačkog naroda koji dođe na njegovo mjesto, a prije bi držan za kap iz vjedra.«
A o moći poniznosti svjedoče i apostoli koji su kao neuki ribari uspjeli nadići nauk filozofa, kao i ponizni carinik koji je zadobio oproštenje, za razliku od ohologa farizeja: »Jošte protiv svjetovnih filozofa i zemaljskih mudraca bijahu odaslani ribari, Petar i Jakov. Zato Pismo veli: Bog se suprotstavlja oholima, a poniznima daje milost (1 Pt 5, 5). Vidi, brate, kakvo je ono zlo koje ima Boga za protivnika: zlo zarad kojega u Evanđelju je odbačen naduti farizej, a uslišan ponizni carinik.«
