Godine 384. za svoga boravka u Rimu sv. Jeronim imao je prigodu poslati poduže pismo svojoj poznanici i prijateljici sv. Pavli nakon što je u dvadesetoj godini preminula njezina kći Blezila, samo četiri mjeseca nakon što se posvetila Bogu u monaškom staležu. U svom pismu Jeronim dijelom, premda duboko svjestan boli koju ona trpi, prekorava Pavlu zbog tuge kojoj se prepustila, a s druge strane daje joj jasne smjernice, utemeljene na svetopisamskom nauku, kako se postaviti u tako teškom i bolnom trenutku kao što je nenadani gubitak kćeri:
»Mi pak koji se u Krista obukosmo (Gal 3,27) i postadosmo, kako reče apostol, narod kraljevski i svećenički (1 Pt 2,9), nemamo žaliti one koji su umrli: jer Pismo o svećenicima veli: I reče Mojsije Aronu i Eleazaru i Itamaru sinovima njegovim, koji mu bijahu ostali: glave svoje nećete pokrivati, ni razdirati haljina svojih, da ne pomrete, i da se srdžba ne podigne na vas (Lev 10,6). Nemojte, veli, razdirati haljina svojih, ni činiti žalosti kao narod, da ne pomrete. Nama smrt jest grijeh. I što će se možda gdjekome činiti da je nemilosrđe, ali je od potrebe za vjeru, u istoj Levitskoj knjizi piše, da veliki svećenik nema pristupati k ocu, ni k materi, ni k braći, ni k sinovima kad umru (21,10): naravno s toga, da se kakvom ljubavi ne bi zbunila duša koja se bavi božanskim žrtvama, i koju služba Božja sasvim zanima; a to se isto, drugim riječima, zapovijeda u Evanđelju, time što se ne dopušta učeniku da se oprosti od svojih ukućana, ni da sahrani pokojnoga oca (Lk 9,59-62). I ne će izaći – veli rečena knjiga – iz svetih mjesta da se ne bi oskvrnulo svetište Boga njegova; jer je od Boga na njemu sveto ulje pomazanja (Lev 21,12). Doista, kad vjerujemo u Krista, te primivši ulje pomazanja njegova (Iv 2,27; 2 Kor 1,21) nosimo njega u sebi, nemamo izlaziti iz crkve, to jest iz granica kršćanskoga načina života: nemamo izlaziti na polje, to se razumije, miješati se s neznabožačkim nevjerstvom; nego moramo biti unutra, to jest služiti volji Gospodnjoj. – Uzrok s koga ti ovo kažem jest, da ga neznanje Svetog pisma ne bi utvrdilo u tuzi; da ne bi mislila da s razlogom zalaziš s puta.«
