Jednom je zgodom svetomu Jeronimu prijatelj Domnion poslao u Betlehem pismo u kojem ga izvještava da su ga u Rimu mnogo kritizirali za njegove knjige »Protiv Jovinijana«. U zakulisnim pričama i kritikama prednjačio je jedan mladi monah, što će Jeronima posebno pogoditi, te će Domnionu poslati ovo pismo (ep. 50) ne samo kao opravdanje svih stajališta, nego i kao intelektualni izazov svojim neistomišljenicima i protivnicima.
Pozvao ih je da u knjigama iznesu svoja stajališta pred svom javnošću za ozbiljnu teološku konfrontaciju, a ne da neodgovorno brbljaju i tračaju: »Nije velika stvar, moj Domnione, brbljati po gradskim uglovima i u ljekarničkim dućanima, i izricati presudu o cijelome svijetu: ovaj je vješto govorio, ovaj loše; ovaj zna Sveto pismo, onaj bulazni; ovaj je blebetalo, onaj je sasvim nerječit. Čijom je to odlukom dobio da svakomu sudi? Na svakoga bez razlike negodovati po ulicama i gomilati grdnje, a ne krivice, to čine lakrdijaši i kavgadžije. Neka se hvata posla, neka pisaljkom gradi brazde, neka se makne i pismeno pokaže koliko je vrijedan: neka mi da prigodu da odgovorim na njegovu rječitost. Kad bi mi po volji bilo, mogao bih mu uzvratiti istom mjerom: uvrijeđen mogao bih i ja njega pročešljati. I ja sam naučio čitati; i ja sam mnogo puta uzmaknuo od učiteljeva pruta; i o meni se može kazati: sijeno mu je za rogovima, bježi od njega.
Ali volim biti učenik onoga koji veli: Leđa svoja podmetnuh onima koji me udaraju; i ne odvratih lica svoga od sramote pljuvanja (Iz 50,6): koji, kad ga psovahu, ne odvrati psovkama (1 Pt 2,23), a i za zaušnice, križ, šibanje, huljenje, na kraju se molio za svoje mučitelje govoreći: Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine (Lk 23,34). (…) Samo se razumije, on preučen htjede, kao stari vojnik, jednim mahom mača obojicu oboriti (i Jovinijana i Jeronima), i pokazati ljudima, da sve što hoće, to je misao Svetoga pisma. Neka dakle bude voljan poslati mi svoju knjigu; te nek ispravi moje čavrljanje, ne koreći nego poučavajući. Onda ću vidjeti, da je druga stvar sudnica, a druga blagovaonica, da se o istinama Božjega zakona ne govori među učenim glavama kao među djevojačkim vretenima i kotaricama.«
