Potpuno i dosljedno pripadati Kristu bio je najvažniji cilj sv. Jeronimu. I ne samo da je sam držao da do u tančine provodi evanđeoske smjernice, kao gorljivi monah s oduševljenjem je i svoje prijatelje poticao da se opredjeljuju za cjelovito zajedništvo s Gospodinom. A zajedništvo s Gospodinom moralo je biti iznimno duhovno zajedništvo, to jest prikazanje vlastitoga života, a ne nekih zamjenskih zemaljskih darova ma koliko mogli biti vrijedni gledano mjerom novca. U prilog svemu što je vjerovao i živio jasno je govorilo i Sveto pismo, čijih više tekstova navodi kao najvažniju argumentaciju i motivaciju.
Stoga je u duhu odgovornosti, poštovanja i prijateljstva hrabrio svoga prijatelja Pamahija: »Opominjem te na ovo, dragi brate, poradi poštovanja kojim te ljubim, da ne prikažeš Kristu samo imetak, već sama sebe, kao žrtvu živu, svetu, Bogu milu, svoje duhovno bogoslužje (Rm 12,1); i da nasljeduješ Sina čovječjega koji nije došao da bude služen, već da služi (Mt 20,28). A što je patrijarh Abraham pokazao strancima, to je Učitelj i Gospodin pokazao učenicima i slugama. ‘Koža za kožu, i sve što čovjek posjeduje, može dati za svoju dušu. Ali dotakni se, veli sotona, tijela njegova, i u lice će te prokleti.’ (Job 2,4) Zna stari neprijatelj da se više treba boriti za uzdržljivost nego za novac. Lako je odbaciti što izvana na nas prianja; ali je pogibeljan onaj unutarnji rat. Što je združeno, razdvajamo, što je sjedinjeno, raskidamo. Zakej je bio bogat, apostoli siromašni. On je vratio četverostruko što je oteo, podijelio je siromasima polovicu svoga imanja koje mu je ostalo, primio je Krista kako gosta, spasenje je došlo kući njegovoj (Lk 19,6-9), pa opet jer bijaše malena stasa nije se mogao protegnuti do apostolske visine, i ne bi ubrojen među dvanaestoricu apostola. Apostoli pak što se tiče bogatstva nisu ostavili ništa, ali što se tiče volje, cijeli svijet zajedno ostaviše. Ako prikažemo Kristu bogatstva s dušom svojom, dragovoljno će primiti. Ako pak prikazujemo Bogu ono što je izvanjsko, a đavlu damo ono što je unutra, nije pravilno raspoređeno pa nam se kaže: ‘Zar nisi sagriješio ako ispravno prinosiš, a krivo dijeliš?’ (usp. Post 4,7sl).«
