Nedjeljno jutro više jesenjega nego predbožićnoga ugođaja. Gusta magla kao stalna suputnica na brzoj cesti Zagreb – Varaždin poziva vozače na dodatan oprez. Ipak na ponekoj uzvisini bjelina iščezava i nemoguće je odoljeti »zovu sirena« i makar nakratko s ceste baciti pogled na osunčane zelene brježuljke varaždinske okolice. Na ulazu u varaždinsko naselje Banficu putnika dočekuju tihe uličice, obiteljske kuće i uređena dvorišta iza ograda. Nedaleko od rijeke Drave, u ulici koja je po njoj dobila ime, na broju 3, okružena uređenim travnjakom, ističe se moderna župna crkva sv. Josipa zidana od crvene opeke. U Godini sv. Josipa svaka prva srijeda u mjesecu na Banfici je rezervirana za molitvu čuvaru svete Obitelji, a među župljanima polako dozrijeva i ideja da ta molitva »nadživi« godinu koju je Marijinu zaručniku u čast na razini univerzalne Crkve proglasio Sveti Otac i postane jedan od »zaštitnih znakova« župe kraj krivudave Drave. U tome im je na pomoći novi otac kojega su dobili prije nepunih pola godine – župnik Leonardo Šardi.
»Varaždin je općenito grad idealan za život, pogotovo za obitelji. Na Banfici je sve nadohvat ruke. Zagreb nije daleko, posebice ljudima koji rade u istočnim dijelovima grada, pa su tako od Varaždina do posla za otprilike sat vremena vožnje, što je vrijeme koje bi morali utrošiti, primjerice, kada bi se Zagrebom do posla vozili javnim prijevozom. Imamo i puno mladih obitelji koje su došle na Banficu ne samo iz Zagreba, nego iz drugih dijelova Hrvatske, kao i iz Bosne, posebno u vrijeme rata i nakon njega«, rekao je župljanin Milan Kruljac, otac mladoga svećenika Karla Kruljca, koji je u župi na Banfici svoju mladu misu slavio 2018. godine. Župa je u svojoj relativno kratkoj povijesti, dakle od početaka 1975. godine do danas, dala još dva duhovna zvanja – klauzurnu karmelićanku s. Danijelu Sabljak u Brezovici i fra Dražena Kovača u franjevačkom samostanu u Varaždinu.
Pomalo iznenađuje fenomen prisutnosti Hrvata iz Bosne ne samo u Varaždinu, nego i u njegovoj okolici. »Moja je obitelj 1993. godine došla u Varaždin iz Vareša. Bilo je i ljudi iz Kraljeve Sutjeske. Bio je Badnjak i preko mađarskoga teritorija došli smo u Hrvatsku. S vremenom su se ti ljudi polako osipali, od Švedske do Amerike, idući u svijet za poslom. No moja je obitelj ostala, a tu sam se i udala. Možda je to zato što sam na prijamnom ispitu na Pedagoškoj akademiji u Sarajevu svirala ‘Ja sem Varaždinec’«, pojašnjava župljanka Slađana Božić Hercigonja, majka četvero djece. Gotovo trideset godina života u Varaždinu bilo je dovoljno i da se usvoji »kaj«. »A tako je. I muž i djeca kajkaju, pa kajkam i ja. Sve smatram velikim blagoslovom, život u Varaždinu i župu na Banfici«, dodaje župljanka Božić Hercigonja.
Obitelji iz Bosne, svjedoče ostali župljani, na poseban su način osvježile i oživile naselje i njegovu župu.
Upravo u vrijeme došašća prije pet godina Slađana Božić Hercigonja iz prve je ruke okusila što može značiti zajedništvo župe. Bila je suočena s teškim zdravstvenim dijagnozama, u vrijeme kada je najmlađe dijete bilo na pragu pete godine… No tada je od župljanke Ivane Kauf Puljević dobila poruku ohrabrenja: »Moje lude i ja molimo za tebe.« Molitve su urodile plodom, a bili su to ujedno početci župne molitvene zajednice sv. Josipa, u župnim kuloarima znane i kao »vojska sv. Josipa«. U to je vrijeme nekoliko župljanka, nakon što bi uspavale djecu i obavile sve obiteljske obveze, u večernjim satima ophodilo Banficu s krunicama u rukama i u molitvi, prisjetila se župljanka Kauf Puljević, majka petero djece. U molitvenoj zajednici sv. Josipa aktivno je desetak župljanka, premda na društvenim mrežama bude i više od 40 molitelja, što se posebno pokazalo korisnim u vrijeme pandemije. Nakane su osim ozdravljenja bile raznolike, od iseljavanja mladih, zdravlja, brakova, djece, zvanja, sve do molitve za više redovitih vjernika na misama. Posebno je važno moliti za ostanak mladih, nadovezala se župljanka Ružica Marijanović, jer se u današnje vrijeme na neki način ponavlja ona povijest iseljavanja iz prošloga stoljeća. Iako su roditelji po povratku iz Njemačke podigli u 20-30 godina obitelji i domove, sada se opet njihova djeca istim putom iseljavaju u Njemačku, napuštajući uređenu kuću u potrazi za boljim životom, dodala je Marijanović.
Katica Malović: »Naša je molitvena zajednica nastala upravo iz želje za zajedništvom. Mnogo je nas došlo živjeti upravo u ovaj dio grada iz raznih krajeva, no sve smo imale u sebi zajednički trag kršćanstva koji nas je bez obzira na različite pozadine okupio i u novoj sredini.«Župa sv. Josipa na Banfici šarolik je duhovni mozaik. Svakako veseli vidjeti da na nedjeljne mise u župu ne dolaze samo prvopričesnici i krizmanici kao dio priprave za primanje sakramenata, nego i drugi, zreliji mladići i djevojke te mlade obitelji s djecom.
Mlade okupljaju dva zbora – dječji zbor »Hosana« i zbor mladih »Adonai«, koje vode Ivana Kolarić i Martina Eršej. Mladima nije problem doći na probe ni petcima, a veseli i što polako raste broj mladih koji preko zborova pronalaze svoje mjesto u Crkvi i pokazuju svoje kvalitete, svjedoče voditeljice Kolarić i Eršej.
Neizostavan je dio mozaika i župni Caritas, koji djeluje desetljećima. »Kako je jednom prigodom rekao biskup u miru Josip Mrzljak – ‘dobro je činiti dobro’. Pomažemo siromašnima i ljudima u potrebi, snimamo teren, izrađujemo ručne radove iz vlastitih sredstava koje prodajemo uoči Božića i Uskrsa. Pomažemo izravno 20 do 30 ljudi. To uključuje i plaćanje računa za režijske troškove. Ako doznamo da je čovjek bolestan, idemo u obilazak… Od bilo čega materijalnoga što možemo donijeti, njima najviše znači upravo topla riječ i susret«, objasnila je veteranka župnoga Caritasa i njegova voditeljica Anica Turković. Desetak volontera iz župe sv. Josipa čini jezgru Caritasa.
Na plodno tlo u župi sv. Josipa nailaze i razne molitvene inicijative za zaštitu nerođenih, kao što su »40 dana za život« ili udruga »Betlehem«, čija je spona mlada župljanka Mateja Sabljak. »Bitno je da proradi neki klik, da se ljudi najprije počnu preispitivati, da počnu razlikovati što je dobro, a što zlo i da zatim počnu djelovati prema dobru«, dodaje župljanka Sabljak, glasnogovornica udruge »Betlehem« za Varaždin.
Dolaskom Leonarda Šardija na službu župnika nova kockica u vjerskom mozaiku kraj Drave postao je i pastoral osoba s invaliditetom.
Svakoga četvrtka u župi sv. Josipa okupljaju se osobe s invaliditetom, koje dolaze iz raznih dijelova Varaždinske biskupije. »Želimo da zajednica uoči i prihvati te osobe, želimo razvijati suradnju župe i pastorala osoba s invaliditetom. Na području župe osim Caritasa djeluje i pučka kuhinja koju vodi biskupija. Dakle, želimo da svi koji su na bilo koji način na marginama društva sebe prepoznaju kao dio zajednice«, objašnjava župnik Šardi, koji je i predsjednik Povjerenstva za pastoral osoba s invaliditetom Zagrebačke crkvene pokrajine i, uopće, svećenik kojega bi se gotovo moglo nazvati sinonimom za pastoral osoba s invaliditetom.
Kao župnik na Banfici nije dugo, ni pola godine, no u život župe izravno je i neizravno uključen godinama. Kao kapelan služio je u obližnjem Sračincu, udaljenom desetak minuta vožnje od Banfice, kao bogoslov dolazio je na ispomoći u vrijeme blagoslova obitelji, dolazio je i kao dio Bogoslovskoga okteta, a unatrag nekoliko godina, u vrijeme župnika Ivana Žmegača, često je slavio mise… »Valjda je sve bilo pripremano unaprijed. No razlika je promatrati život župe izvana i, sada, iznutra. U ovih nekoliko mjeseci prepoznajem da su ovdašnji vjernici kvalitetni ljudi koji župi žele dati svoje vrijeme i talente. Kao župnik želim nastaviti samo onaj dobar niz koji su uspostavila tri župnika prije mene. Ne gradimo ništa ispočetka, nego na dobrim temeljima nastavljamo zidati živu Crkvu«, zaključio je župnik Šardi.
