Pandemija koronavirusa u Hrvatskoj ne samo da je izazvala ozbiljnu zdravstvenu i ekonomsku krizu, nego je i posljedično promijenila fokus vlade s demografije na očuvanje radnih mjesta i funkcioniranje sustava zdravstva. Istodobno je pandemija zbog povećane smrtnosti dodatno zaoštrila ionako negativne trendove još intenzivnijega prirodnoga pada ukupnoga broja stanovnika te je 2020. godine, prema privremenim podatcima Državnoga zavoda za statistiku, prirodni pad stanovnika iznosio više od 20 tisuća i bio najveći od neovisnosti. Naime, prema privremenim podatcima DZS-a ukupan broj umrlih tijekom 2020. bio je veći od 56 tisuća, a broj rođenih bio je oko 36 tisuća.
Dugo najavljivana (zadnje tri godine) demografska strategija još nije izrađena, iako se na njoj radi više godina. Neke obiteljske naknade kao primjerice dječji doplatak nisu mijenjane zadnjih petnaestak godina, a dohodovni cenzus koji je mijenjan 2018. godine i danas je prenisko postavljen, tako da primjerice četveročlana obitelj (otac i majka s dvoje malodobne djece) u Zagrebu koja zaradi 10 000 kuna nema pravo na dječji doplatak! Nositelji političke odgovornosti nominalno obiteljsku i demografsku politiku stavljaju na vrh nacionalnih prioriteta, no stvari nikako da se snažnije pomaknu u pravom smjeru. A kako je drugdje? Možda bi hrvatskomu državnomu vodstvu moglo pomoći iskustvo Poljske i njezine vlade koja je 2016. godine uvela program »500+ obitelj« koji počiva na univerzalnom dječjem doplatku. Svako dijete od tada u Poljskoj dobiva mjesečno 500 zlota, protuvrijednost 110 eura (825 kuna). Poljska danas izdvaja više od 3 posto BDP-a za obiteljsku politiku i od zemlje koja je po izdavanjima za obiteljsku politiku 2014. godine bila iza Hrvatske danas je u roku od samo tri godine ušla u krug zemalja EU-a koje najviše izdvajaju za obiteljsku politiku.
U svojoj predizbornoj kampanji na poljskim parlamentarnim izborima 2015. godine poljska stranka Pravo i pravda istaknula je potrebu snažnijih ulaganja u mjere usmjerene na poticanje fertiliteta i poboljšanje životnih uvjeta obitelji s djecom. Oni su za tu svrhu razradili i program koji su nazvali program »500+ obitelj« koji se u svojoj izvornoj verziji temeljio na prijedlogu uvođenja univerzalnoga novčanoga dječjega doplatka od 500 poljskih zlota (što je oko 110 eura ili oko 825 kuna) po djetetu svim obiteljima s malodobnom djecom. Oponenti te stranke već su u tijeku predizborne kampanje, a još i više nakon što je pobijedila na parlamentarnim izborima, kritizirali taj program smatrajući da izaziva prevelik teret za javne financije te da ne će biti provediv. Međutim stvarnost se ipak pokazala drugačijom nakon što su Pravo i pravda na izborima 2015. osvojili relativnu većinu sa 37,6 posto osvojenih glasova i formirali vladu. Već 2016. godine novoformirana je vlada počela s primjenom programa »500+ obitelj« kao glavnim instrumentom obiteljske i demografske politike u Poljskoj.
Program je započeo s primjenom nakon što je u veljači 2016. godine u poljskom parlamentu (Sejmu) usvojen Zakon o državnoj pomoći u podizanju i odgoju djece. Glavni je cilj programa bio potaknuti povećanje broja rođene djece u Poljskoj. Još su dva službena cilja programa: poboljšanje ekonomskoga položaja obitelji s djecom i poticanje ulaganja obitelji u razvoj djece poboljšanjem ekonomske situacije (čemu pridonose prihodi koje ostvaruju kućanstva koja se koriste programom »500+ obitelj«).
Mjesečna naknada u iznosu od 500 poljskih zlota u početku se odobravala za svako dijete u obitelji do navršenih 18 godina, s tim da je u početku provedbe programa iznimka bilo prvorođeno dijete za koje se nije ostvarivao univerzalni doplatak, nego se za prvo dijete primjenjivao dohodovni cenzus. Tako su obitelji samo s jednim djetetom mogle dobivati doplatak ako su njihova primanja po članu kućanstva bila ispod 800 zlota zato što se programom željelo prije svega potaknuti natalitet i motivirati obitelji da se odluče imati više djece. Međutim nakon što je program »500+« zaživio, od 1. srpnja 2019. poljska je vlada ukinula dohodovni cenzus koji se primjenjivao za prvo dijete i od tada je u Poljskoj na snazi sustav univerzalnoga dječjega doplatka pa baš svako malodobno dijete u obitelji, bez obzira na razlike u primanjima, od države dobiva dječji doplatak od 500 poljskih zlota. To primjerice znači da obitelji s troje djece mjesečno dobivaju 330 eura dječjega doplatka, a one s četvero 440 eura itd. Tijekom 2017. godine za financiranje programa »500+ obitelj« izdvojeno je 5,7 milijardi eura za oko 4 milijuna poljske djece i njihovih obitelji.
Prema istraživanjima utjecaja programa na stopu fertiliteta pokazalo se da je posljednjih godina za vrijeme provedbe programa ona nešto porasla, i to sa 1,29 u 2015. godini na 1,36 u 2016. godini te u 2017. na 1,45, a neki istraživači oprezni su i kažu da postoji mogućnost da su i drugi faktori pridonijeli pozitivnomu trendu u fertilitetu kao što su snažan ekonomski rast i bolje perspektive zapošljavanja u tom razdoblju. Ipak, postojanje mjere »500+ obitelj« sigurno je te pozitivne trendove pospješilo. I podatci Eurostata uistinu bilježe rast broja novorođene djece sa 369 tisuća 2015. na 402 tisuće 2017., a to što je 2018. broj pao na 388 tisuća ne treba odmah proglašavati neuspjehom programa. Naime, neprijeporno je da je on u velikoj mjeri utjecao na poboljšanje ekonomske situacije i smanjivanje siromaštva, posebice obitelji s većim brojem djece (troje i više), koje su u Poljskoj češće iznadproporcionalno zastupljene među onima koji su izloženi riziku od siromaštva. Tako se primjerice rizik apsolutnoga siromaštva smanjio na 5 posto 2016. godine, sa 7 posto koliko je iznosio 2015. godine prije provedbe programa, relativno siromaštvo se pak smanjilo sa 17,6 posto 2015. godine na 14,8 posto 2018. godine. Najveće smanjenje u riziku od siromaštva doživjele su obitelji s troje i više djece, kućanstva s osobama s invaliditetom te stanovnici ruralnih područja i manjih gradova (onih s manje od 20 tisuća stanovnika); tako da je program »500+ obitelj« doveo do određene redistribucije prema manje razvijenim sredinama u kojima se još uvije rađa nešto veći broj djece nego u velikim gradskim centrima.
Istraživanja su pokazala i da program »500+ obitelj« omogućava poljskim obiteljima povećanje ulaganja u djecu i razvoj njihova ukupnoga potencijala i ljudskoga kapitala, što je u skladu s najnovijim trendovima u europskoj socijalnoj politici. To bi se onda trebalo očitovati, među ostalim, činjenicom da će bolja obrazovna potpora od početka djetinjstva (zahvaljujući sredstvima programa »500+«) stvoriti nova znanja i vještine koje će podići razinu ljudskoga kapitala buduće poljske radne snage.
Pojedini istraživači, međutim, upozoravaju na razlike između intencija zakonodavca i stvarnosti, tj. opasnosti od neproduktivne potrošnje, koja se odnosi na činjenicu da će dio obitelji možda sredstva iz programa »500+« potrošiti na alkohol, cigarete, kladionice i druge oblike neproduktivne potrošnje, tj. da ne će sva sredstva usmjerena obiteljima ispuniti svrhu i cilj koji im je namijenio zakonodavac u obliku većega ulaganja u obrazovanje djece, plaćanje dodatnih obrazovnih sadržaja umjetničkih i glazbenih škola, škola stranih jezika i slično. Ipak provedena istraživanja pokazala su da se velik dio sredstava iz programa »500+« u obiteljima izdvaja za dječje potrebe, njihov razvoj i obrazovanje, premda su socijalni radnici upozorili da pojedine »obitelji u riziku« sredstva troše na način koji nije uvijek u skladu s prethodnim ciljem.
Istraživanje koje je za uzorak imalo 3320 kućanstava koja primaju dječji doplatak »500+« došlo je do zanimljivih rezultata. Ispitanici su upitani jesu li im resursi iz programa »500+ obitelj« omogućili donošenje odluka koje bez tih sredstava ne bi donijeli. U slučaju 16 posto kućanstava roditelji su odlučili platiti školsku prehranu djeci ili im povećati džeparac, 4 posto obitelji odlučilo je zaposliti tetu čuvaricu ili poslati dijete u jaslice ili predškolsku ustanovu, a 3 posto njih odlučilo se za usluge privatnih obrazovnih ustanova koje si ne bi mogli priuštiti bez sredstava iz programa »500+«.
Prema još jednom poljskom istraživanju koje dobro sumira učinke programa »500+« kaže se da program »500+ obitelj« zasad nije uspio u potpunosti ostvariti zacrtani cilj snažnijega rasta razine nataliteta (no period je prekratak da bi se iznijela konačna evaluacija u tom pogledu – opaska autora teksta). Međutim, izvjesno se može ustvrditi da je program znatno pridonio ublažavanju socijalnih nejednakosti u Poljskoj i doveo do osnaživanja mnogih obitelji koje su se do tada borile s ekonomskim problemima i siromaštvom te im među ostalim pomogao uspješnije se nositi s izazovima i troškovima njege, podizanja i obrazovanja djece. Program je stimuliranjem osobne potrošnje nesumnjivo pozitivno pridonio gospodarskomu razvoju zemlje.
Uvođenjem programa »500+ obitelj« Poljska je od zemlje koja je bila na začelju po izdvajanjima za obiteljsku politiku od 1,4 posto BDP-a 2014. godine, 2017. godine s izdvajanjima od 2,6 posto BDP-a došla u vrh zemalja članica Europske unije po ulaganjima u obitelj i djecu (europski prosjek bio je 2,3 posto). Hrvatska je također nešto povećala svoja izdvajanja 2017. godine i došla sa 1,5 na 1,9 posto BDP-a, međutim još je po izdvajanjima za obiteljsku politiku u »donjem domu zemalja EU-a«. Poljska je dakle u samo tri godine prešla put od zemlje koja je ispodprosječno izdvajala za obiteljsku politiku među zemlje koje prednjače po ulaganjima u obitelj i djecu (Danska, Njemačka, Švedska, Finska i Austrija).
Poljsko iskustvo stoga može poslužiti kao primjer dobre prakse i nositeljima odgovornosti u području demografije i obiteljske politike u Hrvatskoj. Nada da se smiruju pandemijske okolnosti otvara prostor Vladi Republike Hrvatske da ponovno vrati fokus na demografiju i unaprjeđenje mjera obiteljske politike jer obitelj i njezina otpornost pokazali su se ključnima i u sadašnje pandemijsko vrijeme. Ne treba naglašavati poražavajuću demografsku statistiku i situaciju s već sada nedostatkom radne snage u Hrvatskoj te u srednjem roku potencijalne ugroženosti financiranja ključnih socijalnih sustava – mirovinskoga i zdravstvenoga – ako se negativne demografske tendencije nastave. Stoga svaka kuna uložena u mjere obiteljske politike donosi višestruk povrat te je krajnje vrijeme da se prijeđe s riječi na djela. Zašto početak ne bi bio baš u sustavu dječjega doplatka, a onda i u sustavnom unaprjeđenju cjelovitoga skupa mjera obiteljske politike u Hrvatskoj?
