Jedan mladić koji je katolik želi sklopiti brak s djevojkom pravoslavne vjere i odlučili su se vjenčati sudski, tj. doći će matičar na neko imanje te ih vjenčati i tamo će imati slavlje. Bi li oni koji su katolici, kršćani te koji vjeruju i slijede svoju vjeru smjeli prisustvovati tomu ili bilo čijemu sudskomu vjenčanju, recimo prijatelja, budući da se crkveno taj brak ne prizna?
M. M.
Razumijemo Vašu dvojbu i mislimo da je Vaše pitanje, zapravo, vezano uz činjenicu da bi se netko tko će saznati za Vašu prisutnost na tom civilnom vjenčanju katolika i pravoslavke – a vjernik je katolik – mogao sablazniti, a mi se kao vjernici trebamo kloniti i toga grijeha. Istodobno mislimo da se velik broj vjernika, protiv svoje volje, u životu zatekne u sličnim prilikama: možda netko od bliže ili dalje rodbine živi u teškom grijehu; možda netko u obitelji ne isplaćuje poštene plaće svojim zaposlenicima; možda netko nekažnjeno krade ili sudjeluje u koruptivnim djelima; možda netko živi nevjenčano (u takozvanom »divljem braku«); možda se netko ponovno vjenčao nakon što se civilno rastavio; netko treći se ogrješuje o ljubav prema bližnjemu, a netko od naše rodbine ili prijatelja – premda su vjernici – ne sudjeluje na nedjeljnim misama … I mogli bismo tako nabrajati i mnoge druge »(ne)prilike« u kojima živimo kao vjernici, ali iz svih njih trebali bismo dobiti pouku, pa i poruku.
Naime, u svim tim situacijama – pa i kada biste otišli na civilno sklapanje braka na neko vjenčanje – to biste činili iz ljubavi prema njima, a ne zato što se slažete s njima i s njihovim odabirom i njihovim postupkom. Kao što se ne slažete niti prihvaćate sve ostale prilike u kojima vidite da netko griješi i da ne postupa dobro, nego pokušavate bratskom opomenom i savjetom potaknuti na promjenu života i na obraćenje, moleći i prikazujući svoju žrtvu svakoga dana. Kao i u slučaju Vaših prijatelja koji Vas zovu na civilno vjenčanje. I oni to vjerojatno znaju, jer pretpostavljamo da Vas dobro poznaju, čim ste među uzvanicima. Bez ikakve želje da opravdamo neprihvatljivo ponašanje, možda bi dobro bilo u obzir uzeti i onu poslovicu koja kaže: Bog i po krivim crtama ravno piše! A to znači da biste Vi, premda osuđujete i ne slažete se s grijehom ili pogrješnim postupcima ljudi koje poznajete, mogli i u toj prilici i njima i svima koji će biti na civilnom vjenčanju posvjedočiti i iskoristiti priliku za molitvu za njihovo obraćenje, ali i za tumačenje zašto smatrate da njihov čin, s vjerničke strane, nije prihvatljiv.
Kako pobliže ne pišete zašto su se Vaš prijatelj kao katolik i njegova zaručnica pravoslavne vjere odlučili za civilno vjenčanje, pretpostavljamo da im već sada možete protumačiti da oni, ako su vjernici svojih crkvenih zajednica, uz dopuštenje mjerodavne crkvene vlasti (katoličke), nemaju zaprjeke za sklapanje braka prema Zakoniku kanonskoga prava, samo se trebaju javiti župniku zaručnika te s njim proći kroz sve pojedinosti vezane uz sklapanje katoličke ženidbe između katolika i pravoslavne vjernice, jer se takvo sklapanje ženidbe naziva »mješovitim«. U kanonu 1124 Zakonika kanonskoga prava piše: »Ženidba između dviju krštenih osoba od kojih je jedna krštena u Katoličkoj crkvi ili je u nju primljena poslije krštenja i koja nije od nje formalnim činom otpala, a druga pripada Crkvi, ili crkvenoj zajednici koja nema potpunog zajedništva s Katoličkom crkvom, zabranjena je bez izričite dozvole mjerodavne vlasti.« Dakle, pretpostavka je valjano krštenje, a da bi dvije osobe – u ovom slučaju katolik i pravoslavka – mogli sklopiti crkveno valjan brak, a da su pri tome ispunjeni i svi ostali uvjeti, potrebno im je dopuštenje mjerodavne crkvene vlasti. Razmislite i o toj mogućnosti: možda doista možete posvjedočiti i potaknuti ih da se vjenčaju i crkveno.
