Dok se 2020., godina koja će se dugo pamtiti, lagano bliži kraju, u iščekivanju Božića i nove, 2021. godine, među novogodišnje odluke mogla bi se uvrstiti i odluka da se bude obzirniji prema stanovnicima i planetu Zemlji. Na takav suosjećajniji odnos prema stvorenomu uostalom, u ovoj posebnoj Godini »Laudato si’«, poziva i papa Franjo. Pandemija koronavirusa uvelike je utjecala na svakodnevni život, rad, obrazovanje, odnose s drugima i još štošta te je u drugi plan potisnula ništa manju prijetnju ekološke krize čiji su sastavni dio klimatske promjene i rapidan gubitak biološke raznolikosti. Upravo je nestajanje života u svim njegovim oblicima, tzv. biološke raznolikosti, prijetnja koja se ne bi smjela zanemariti. Naime, kako upozorava Izvještaj o stanju planeta 2020. svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF, populacije divljih vrsta od 1970. godine u prosjeku su smanjene za dvije trećine. Uzrok su ljudske aktivnosti poput uništavanja okoliša u obliku krčenja šuma, neodržive poljoprivrede i ilegalne trgovine divljim vrstama. To je loša vijest, a još je gora da slatkovodna biološka raznolikost nestaje puno brže od one u oceanima ili šumama. Sve su to znaci za uzbunu, koje bi se moglo, kao i sve ostale dosad, a sada još u uvjetima pandemije i mjera njezina suzbijanja, olako zanemariti. No bez biološke raznolikosti, koja uključuje i raznolikost ekosustava, nema ni usluga koje održavaju život na planetu Zemlji.
Ono što razlikuje planet Zemlju od ostalih upravo je život koji na njemu obitava u obilju vrsta i oblika koji ujedno omogućuju i čovjekov opstanak. Nažalost, svjetske populacije sisavaca, ptica, vodozemaca, gmazova i riba u 50 godina smanjene su za dvije trećine. Pred očima današnjega naraštaja događa se šesto veliko izumiranje vrsta, za koje je zaslužan čovjek. Izvještaj o stanju planeta koje svake dvije godine izdaje WWF sveobuhvatna je studija stanja naše prirode kroz indeks živućega planeta (Living Planet Index, LPI) koji prati stanje broja populacija divljih vrsta. Taj indeks pokazuje da su glavni uzroci drastičnoga smanjenja populacija gubitak i degradacija staništa, uključujući i sječu šuma zbog načina proizvodnje hrane. Izvještaj za 2020. upozorava na to da ubrzano uništavanje prirode, kao posljedica ljudskih aktivnosti, ima katastrofalan utjecaj ne samo na populacije divljih vrsta, nego i na ljudsko zdravlje, kao i sve ostale aspekte ljudskih života.
Najugroženija je pak biološka raznolikost slatkovodnih ekosustava koja nestaje brže nego u bilo kojem drugom ekosustavu. Tako je od 1900. godine nestalo više od 70 posto svjetskih vlažnih staništa, a od 1970. populacije slatkovodnih vrsta smanjile su se za 84 posto, više nego one koje žive u šumama ili oceanima. Tako su svjetske rijeke pretrpane infrastrukturom, potrošnja vode stalno raste, slatkovodna ribolovna područja su prelovljena, a životi milijuna ljudi postaju sve nesigurniji.
Lijepa Naša obiluje prirodnim ljepotama, a često se to ističe i kao komparativna prednost u turističkoj ponudi, međutim kada je o zaštiti te iste prirode riječ, djela ne prate riječi. Naime, kako ističe Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije: »Za razliku od većine zemalja EU-a, Hrvatska se još može pohvaliti nevjerojatnom prirodom, netaknutim rijekama i bogatom biološkom raznolikošću. No teme zaštite prirode i okoliša zauzimaju sporedno mjesto. Zakoni se mijenjaju kako bi pogodovali privatnim interesima, pa je tako primjerice dopušteno iskapanje pijeska i šljunka iz rijeka za potrebe navigacije i obrane od poplava bez obveza ishođenja okolišnih dozvola, neovisno o opravdanosti i lokaciji. Konkretno, na temelju te odredbe dopušteno je iskapanje sedimenta iz Drave, rijeke koja je dio UNESCO-ova rezervata biosfere »Mura – Drava – Dunav«, regionalni park i dio ekološke mreže Natura 2000, što je bez procjene utjecaja na okoliš nedopustivo. To je samo jedan u nizu slučajeva u kojima se dopušta iskorištavanje prirodnih resursa bez razmišljanja o opravdanosti tih radnja, utjecajima na prirodu i dugoročnim posljedicama za cijelo društvo.
Međutim, Irma Popović Dujmović kaže, iako se maćehinski odnosimo prema prirodi, još imamo vremena djelovati. Usvajanjem Europskoga zelenoga plana, usmjeravanjem na održivo gospodarstvo i rješenja temeljena na prirodi, koja su okosnica zelenoga oporavka nakon krize izazvane pandemijom koronavirusa, poticanjem širenja mreže zaštićenih područja, pogotovo onih u moru i rijekama, i smanjenjem potrošnje prirodnih resursa moguće je izgraditi budućnost za prirodu i ljude. Naime, povećavajući slatkovodnu biološku raznolikost, na različite načine može se pridonijeti poboljšanju ljudskoga zdravlja, od smanjenja mogućnosti pojave novih bolesti do povećanja dostupnosti hrane. Međutim, stanje kakvo je danas pokazuje da vremena za odgodu više nema i da treba djelovati odmah.
Da bi se zaustavio gubitak slatkovodne biološke raznolikosti, potrebno je provesti, smatraju u WWF-u, ambiciozan interventni plan koji uključuje omogućavanje prirodnoga toka rijeka, smanjenje onečišćenja, zaštitu ključnih vlažnih staništa, zaustavljanje prelova ribe i neodrživoga iskapanja sedimenta, kontroliranje invazivnih vrsta i zaštitu i obnovu veza koje slatkovodna staništa imaju s okolnim ekosustavima. Ključni su pokretači gubitka svjetske biološke raznolikosti proizvodnja i potrošnja hrane te je stoga i tu, ističu u WWF-u, potreban sličan plan. Tako smatraju da će stabilizacija i zaustavljanje gubitka prirode biti moguće samo ako se hrabro i ambiciozno radi na očuvanju prirode te ako se promijeni način na koji se proizvodi i konzumira hrana.
Potrebne promjene stoga uključuju učinkovitiju i ekološki održiviju proizvodnju hrane i njezinu trgovinu, smanjenje otpada te odabir zdravije i ekološki prihvatljivije prehrane. Uz navedeno, gubitak biološke raznolikosti u svijetu pridonosi povećanju globalnih nejednakosti, produbljujući podjele između globalnoga sjevera i juga. To također povećava i ranjivost malih zajednica koje će najviše biti pogođene gubitkom prirode te bi stoga svi planovi za zaustavljanje gubitka prirode trebali uključivati i rješavanje temeljenih socijalnih i ekonomskih problema koji se gubitkom biološke raznolikosti samo produbljuju.
Rješenje je i održivo gospodarstvo i proizvodnja hrane, poštena naknada za rad, smanjenje otpada, jednak pristup prirodnim resursima i integriran pristup obnavljanju i očuvanju prirode. Zajednička provedba navedenih mjera omogućila bi brže ublažavanje pritisaka na staništa divljih vrsta. Nastavi li se kao dosad, stopa gubitka biološke raznolikosti nastavit će rasti.
Obnova prirode potrebna je da bi se sadašnjim i budućim generacijama pružile jednake šanse, a sustav proizvodnje hrane mora postati održiviji na način koji uključuje zaustavljanje krčenja šuma. Naime, Amazonija se i dalje nemilosrdno uništava, toliko da se u minuti iskrči površina jednoga nogometnoga igrališta, a to se većim dijelom događa zbog uzgoja soje i stoke. U WWF-u smatraju da je potreban novi sporazum za prirodu i ljude kao temelj dugoročnoga preživljavanja divljih životinja, biljaka i insekata te cijele prirode bez kojih ne može opstati ni čovječanstvo.
Kraj ove i početak nove godine pravo je vrijeme za odluke o promjeni životnoga stila i svakodnevnih navika, a promjenu je moguće započeti već u kuhinji odabirom lokalno proizvedenih namirnica iz organskoga uzgoja, izbjegavanjem kupnje prelovljenih vrsta ribe i smanjenjem otpada i bacanja hrane.
