Kada su Izraelci dobili Kovčeg saveza, postali su narod koji ima vlastiti identitet i svoje središte, izvor i uvir. Taj su kovčeg posebno čuvali, nosili ga svuda sa sobom, čak i kada su osvajali obećanu zemlju i njezine gradove. Nekoliko su im puta taj kovčeg oduzeli Filistejci, a tada su se Filistejcima događale razne nevolje i zla, tako da su oni sami vratili natrag kovčeg Izraelcima.
Kršćani u euharistiji prepoznaju svoj kovčeg saveza. To je središte kršćanskoga života. Ona je izvor života i vrelo spasenja. Kao što je izraelskomu narodu to Kovčega saveza, svetinja na svetinjama, tako je kršćanskim obiteljima euharistija kovčega novoga vječnoga saveza s Bogom.
Svaka obitelj posjeduje i svoj vlastiti obiteljski kovčeg saveza. Svoju škrinju s blagom. To su obiteljski odnosi, obiteljske uspomene, zajednička sjećanja. U njoj se nalaze sve dragocjenosti koje obitelj ima kao blago koje je drži na okupu jer se njezini članovi poistovjećuju sa zajedničkim uspomenama, ritualima, običajima koji su dragocjeni za svakoga člana.
Jesen je vrijeme skupljanja plodova, skupljanja ljetine. To je vrijeme kada obitelji još imaju vremena sakupiti u vlastitu škrinju ono što im nedostaje, a mogle bi popuniti škrinju obiteljskih resursa, trajnoga blaga koje je nepropadljivo. Koje su to dragocjenosti koje obitelj sanja i koje nedostaju, a toliko su potrebne obiteljima današnjice? Možda je potrebno obraćenje majki i otčeva, oživljavanje njihova odnosa s Bogom? Nekim je obiteljima potrebno iscjeljenje boli, tuge i frustracije te nada u izlazak iz teških situacija i vjera u Božje spasenje i otkupljenje.
Možda su današnje obitelji izgubile svoje dragocjenosti, možda su im digitalni mediji onemogućili stjecanje zajedničkih iskustava koje bi inače skupili i koja bi ih držala na okupu. Možda su kršćanske obitelji prezrele Božje zapovijedi, preuzele tuđe identitete pa im se kao i Filistejcima događaju razna zla, sve dok ih se ne odreknu i ne vrate ih odakle su ih i preuzele.
Hoće li kršćanske obitelji uspjeti do vrha napuniti svoje dragocjenosti, da bude dovoljno mudrosti za svakoga člana? Hoće li uspjeti sakupiti takvo blago da svaki član može hoditi putom Božjih zapovijedi te da obitelj bude bogata dobrotom, nježnošću, blagošću, vjerom, nadom i ljubavlju?
Euharistija kao zlatna škrinja odcjepljuje čovjeka od grijeha, od svjetskih stvari i njegovih ispraznosti, a usađuje mu u pamet vječne istine po kojima mora urediti svoj život. Sjećanje na muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista pomaže čovjeku da vlastitu dušu uresi krjepostima i da se neprestano sjedinjuje s Bogom. Uči ga trpjeti i mirno nositi sve križeve i težine koje ga u životu snalaze.
