U etici i filozofiji na zahvalnost se gleda kao moralnu vrlinu koja označava dobro ponašanje i osjećaj poštovanja, koji dovodi do zahvalnoga odgovora na korist koja je učinjena. Međutim, zahvalnost kao moćna društvena emocija ima znatno veću ulogu od toga. Niz ispitivanja pokazuje da su zahvalni ljudi općenito boljega psihičkoga, fizičkoga i duhovnoga zdravlja. Uz to, sve više stručnjaka dokazuje da nas prakticiranje zahvalnosti može učiniti pozitivnijima i čak promijeniti čovjekovo ponašanje i pogled na svijet oko njega.
Plodovi toga psihičkoga, fizičkoga i duhovnoga blagostanja izazvana prakticiranjem zahvalnosti obično su manje stresa i napetosti, otpuštanje toksičnih emocija, smanjenje stupnja depresije i anksioznosti, poboljšavanje kvalitete sna, mijenjanje čovjekova pogleda na svijet oko njega te izgrađivanje emocionalne svijesti. Zahvalnost je također pozitivno povezana s više vitalnosti, energije i entuzijazma u djelovanju te s boljom izgradnjom i održavanjem socijalnih veza.
Nedvojbeno je da zahvalnost treba razvijati zbog svih dobrobiti s kojima je povezana. Međutim, lako je biti zahvalan kad čovjeku sve u životu ide dobro, ali se češće postavlja pitanje je li moguće prakticirati zahvalnost u teškim trenutcima. Istina, teško je biti zahvalan na nečemu poput briga i bola.
Ali bez njih čovjek nikad ne bi upoznao i dovoljno cijenio životnu radost i bezbrižnost. Isto tako bez osmijeha i smijeha svijet bi bio tužno i ružno mjesto. Ne bismo dijelili radost i sreću pa one ni čovjeku ne bi vrijedile toliko. Iz prakse znam više osoba koje su bez nekoga žara i nezadovoljne su, pa i kada nemaju nekih posebnih teškoća, bez razloga žive s nekom svojom mrzovoljom. U razgovornoj terapiji u više slučajeva pokazalo se da takvi slabo vide i ne cijene dovoljno ono što im je sve u životu »Bog dobra darovao«. Većinom budu usmjereni na negativno, to jest na ono što nemaju ili na ono što im ne ide, a sva svoja dobra i ostvarenja koja imaju smatraju samorazumljivim. U takvim prilikama dobro je najprije usvojiti onu mudru spoznaju: »Nije radost ono što nas čini zahvalnima. Zahvalnost je ono što nas čini radosnima.«
Uz to, primjerice, i kad je netko bez posla, možda je to prigoda da ispita dotad neispitivane mogućnosti rada i zapošljavanja, a pokuša biti zahvalan za sve što zna raditi i za sve prilike u kojima je dotad mogao raditi. Ili kad je netko bolestan, može biti zahvalan za sve dobre ljude kraj sebe i za traženje mogućnosti liječenja. I kad neka situacija izgleda bezizlazno, uvijek se može učiniti nešto kako bismo poduprli, osnažili i raspoložili sebe. U svakom slučaju sve su te i druge dosjetljive mogućnosti bolje nego pasivnost, skrštene ruke, kukanje i očajavanje. Takvi mali koraci, pa i taj sa zahvalnošću, popravljaju raspoloženje, jačaju nadu u bolje, a stručnjaci tvrde da pozitivno utječu i na imunosni sustav.
Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih) najviše vole«
koja ove godine izlazi iz tiska u nakladi Glasa Koncila
