U potrazi za učinkovitim i jednostavnim metodama izmjene genetskih informacija znanstvenici su se prije nekoliko godina počeli koristiti sustavom CRISPR-Cas9. Taj se biološki modul sastoji od dviju komponenata: enzima kaspaze, koji cijepa gene (odnosno molekulu DNK), te molekule RNK koja navodi kaspazu prema željenomu mjestu promjene na genomu. Za samo nekoliko godina sustav CRISPR-Cas9 postao je najkorišteniji znanstveni alat za uređivanje gena. Pomoću toga sustava mogu se precizno, brzo i jednostavno prekrajati genomi svih organizama, uključujući embrionalne stanice čovjeka.
Sustav CRISPR-Cas9 posjeduju bakterije i njime se služe u obrani protiv virusa tako da prepoznaju, izrežu i izbace genetski zapis »uljeza« iz vlastitoga genoma. Upravo je to otkriće (iz 1987. godine) pretvoreno u izum 21. stoljeća (profesorica Jennifer Doudna i suradnici, 2012. godine), koji će vjerojatno biti nagrađen Nobelovom nagradom. »Tradicionalne« metode transgeneze, kojima se ubacuju strani geni u organizam domaćina, zahtjevne su, nepouzdane, skupe i spore. Takva je, na primjer, metoda rekombinantne DNK, kojom se proizvode kontroverzni genetski modificirani usjevi.
CRISPR-Cas9 pripada metodama kontrolirane mutageneze, čija uporaba ne pretpostavlja miješanje gena različitih organizama ili vrsta. Očekuje se da će nove tehnike, poput CRISPR-Cas9, potpuno zamijeniti staromodne oblike genetičkoga inženjerstva, čiji su proizvodi (npr. GM usjevi) bili jalovi, prijeporni i zakonski strogo regulirani. Proizvodi dobiveni metodom CRISPR-Cas9 nisu klasični »mutanti«, pa su mnogi znanstvenici zauzeli stajalište prema kojem ih treba bitno razlikovati od standardnih genetski modificiranih organizama (GMO).
Biotehnološka industrija, uz asistenciju znanstvenih institucija i časopisa, započela je kampanju kojom se očekuje da mjerodavne institucije pojasne pravni profil organizama dobivenih modernim tehnikama mutageneze (poput CRISPR-Cas9) i da ih strogo odijele od postojećega statusa i definicije genetski modificiranih organizama. Time bi se novi organizmi s prepravljenim genomom izuzeli iz dosega postojećih zakonskih mjera i restrikcija, što bi znatno olakšalo njihovu pojavu na tržištu, inovacije i patentiranje. Tako je početkom ove godine u vodećem časopisu »Nature« pozdravljeno mišljenje nezavisnoga odvjetnika Europskoga suda za pravdu (predmet C-528/16), prema kojem se »europska direktiva o GMO-ima ne bi trebala primijeniti na organizme dobivene mutagenezom«.
No službeni zahtjev Europskomu sudu pravde za pravnim tumačenjem i zakonskim usklađivanjem nisu podnijeli molekularni biolozi, nego francuski poljoprivrednici (organizacija »Confédération Paysanne«). I njima je bilo važno da mjerodavna institucija objavi pravorijek o proizvodima genetičkoga inženjeringa, bilo da je riječ o tehnikama klasične transgeneze ili moderne mutageneze. Stoga su se još prije četiri godine obratili Europskomu sudu pravde i zatražili presudu te krovne institucije Europske unije.
Krajem srpnja ove godine Europski je sud pravde konačno donio presudu br. 111/2018, prema kojoj se tehnika CRISPR-Cas9 smatra »običnim« genetičkim inženjerstvom, a svi organizmi dobiveni uz asistenciju te tehnike smatraju se »klasičnim« genetski modificiranim organizmima. Svaka mutageneza, prema definiciji Suda, proizvodi genetski modificirane organizme i kao takva podliježe odredbama europske direktive 2001/18/EC. Ta je direktiva zakon kojim se definira pravni i tržišni status GMO-a, a ujedno predstavlja zaprjeku za legalni uvoz i sjetvu GM usjeva u Europskoj uniji. U Hrvatskoj je promet i uporaba GM usjeva regulirana Zakonom o GMO-u, koji je potpuno usklađen s europskom direktivom.
Prema tome, nove tehnike mutageneze, razvijene u znanstvenim laboratorijima, bit će u EU-u (i u Hrvatskoj) regulirane starim zakonom. Mnogi su se znanstvenici nadali da će Europski sud pravde izuzeti moderne tehnike mutageneze iz dosega europske direktive 2001/18/EC. Na taj bi se način za uporabu metode CRISPR-Cas9 zaobišla složena i skupa zakonska procedura evaluacije i registracije. Još važnije, takvim bi izuzećem moderne tehnike mutageneze i njezini proizvodi izbjegli negativan imidž u javnosti, kakav imaju »klasični« genetski modificirani organizmi. No sudci Europskoga suda pravde očigledno nisu impresionirani inovacijom tehnika genetičkoga inženjerstva, pa su, sasvim ispravno, sve laboratorijske preinake gena strpali u isti koš.
