Božić je uvijek 25. u mjesecu prosincu i ja mislim da su upravo zato naši stožerni epidemičari odredili da u crkvama na misama smije biti po 25 ljudi. Ipak su, i kad nisu, naši ljudi pomalo pobožni u tom katolički većinskom hrvatskom narodu pa se i u odlukama koje nam ne idu u prilog ipak probije taj »vjerski štih«, i nehotice. Sad, hajde, 25 ljudi u Đakovačkoj katedrali ili u kapelici sv. Linarda u Bajčićima, nije baš sasvim isto, jer dok u drugu ne stane ni covidom razrijeđena »Dinamova« prva postava, u prvom bi zdanju njih 22 moglo igrati nogomet, troje bi im bili sudci i još bi bilo dovoljno mjesta makar za rezervne igrače, stručne stožere, delegate, kamermane. I dojavljivače »prevelikog broja ljudi u crkvama«, jer takvi su učas postali češći i od zagovornika i od protivnika kolinja. Zato Debeli, protivno meni, veli da mu ovo s tom brojkom više sliči na popularne akcijske prodaje, ono »Sve po 25«, a na moju tezu o »nesvjesnoj pobožnosti mjerodavca« veli da zašto onda nije »sve po 10«, kad je toliko Božjih zapovijedi ili makar »sve po 12«, na račun apostola. Opet, mislimo si Željac i ja, ovo sa 25 je idealno za sprovode. Sad kad vam smije doći samo 25 ljudi na sprovod, nitko ne će ni doznati kojim sve grintavcima i mizantropima ni u ikoje drugo, »normalno« doba ne bi došlo toliko ljudi! A sada, željni bar malo socijalnih kontakata makar i pod maskama na dva metra, doći će na sprovod i oni koji nisu mislili, samo da se dopuni dopušteni broj. I s krštenjima je slično. Kolike su nam danas obitelji, trebalo bi zvati i sve stričeviće i tetkiće da se dođe do 25-ice.
A ovo s misama »sve po 25«, vidim da su se naši svećenici i patri, velečasni i fratri počeli snalaziti kako najbolje znaju i mogu. Redovnici pri samostanskim zajednicama »pojačali« mise pa će na šest do osam misa nedjeljom (makar trajale po 25 minuta), skupljajući »25 po 25« obuhvatiti uglavnom sve pobožne župljane, koji su i inače dolazili. U drugim crkvama, gdje je samo župnik i nema pomoći sa strane, upisuju se ljudi za mise. Prvih 25 upisanih dolazi i ulazi… Joža mi je već konspirativno ponudio svoje dvije »obiteljske ulaznice«, »upisnice« za sutrašnju zornicu, ali »bar za stotku«, za toliko da »si može kupiti duge gaće pa prostajati zornicu vani pred crkvom«, gdje su postavljeni zvučnici. Odgovorio sam mu, iskustveno: »E, da mi je i to vidjeti! Bar bi tad, ako dosad nikad nisi, metnuo tu masku da si zaštitiš ‘njonju’ od oštrog prosinačkog zraka, ako ne ćeš od virusa!« Mirno mi je otpovrnuo da što se sekiram i nek’ mirno uđem, kad su ionako na pravim zornicama pravi vjernici samo uz svjetlost svijeća, pa »25 ponekad i devalvira« u mraku.
