Prije nekoliko tjedana bio sam na jednom sprovodu u jednoj, recimo to tako, većoj i renomiranoj župi u Zagorju, kao i na misi zadušnici. Gdje sam bio ne ću napisati jer i osobno poznajem župnika, pa i mnoge vjernike, jer sam bio na sprovodu drage mi osobe mojih kumova. Inače sam iz Zagreba, iz župe u kojoj se strogo držimo mjera koje su nam propisane zbog epidemioloških razloga i naši svećenici ih se pridržavaju. Mene raduje činjenica da su i naši drugi vjernici u župi prihvatili tu obvezu premda o mjerama (posebno nošenju zaštitnih maski u crkvama gdje smo jedni daleko od drugih) imamo različita mišljenja. Ali u toj župi u Zagorju kao da pravila ne vrijede: nema fizičke distance, nema maski, nema opreza. I što je još zabrinjavajuće: svećenik dijeli pričest bez maske, ne dezinficira ruke, a i pričest se dijeli na usta. S velikom tugom, nisam išao na pričest premda osjećam – i sada – da nemam teškoga grijeha i da sam mogao ići na pričest. Kao redoviti i praktični vjernik osjećam se loše i ne pronalazim mira.
Čitatelj, Zagreb
Na odmoru sam u jednom malom otočkom mjestu i htjela bih Vas nešto pitati. Na odmor smo tek došli i ostat ćemo do sredine rujna, što znači da ćemo sve nedjelje i blagdane nastojati sudjelovati na misi. No svećenik u toj crkvi ne nosi masku kada dijeli pričest, a pričest gotovo svi vjernici primaju na usta. U crkvi je inače jasno postavljeno »ograničenje« – smije se sjesti u svaku drugu klupu, a stolci su oko crkve postavljeni tako da ima dovoljno mjesta između njih, pa mi se to čini kontradiktornim. Vanjski se red poštuje čak i izvan crkve, gdje ne postoji tolika opasnost od zaraze koronavirusom, ali kod pričešćivanja se o tome ne vodi briga. Pričestila sam se i nakon toga »posvađala« sa svojim ukućanima koji se nisu pričestili. Nije lijepo to napisati, ali bili su zgroženi mojim činom, ali još više onime što je učinio svećenik.
Čitateljica (inače iz Zagreba)
Sukus preporuka naših biskupa je: epidemioloških se mjera, do njihova opoziva, trebamo svi držati, a svećenici – posebno župnici – trebali bi voditi računa o tome na osobit način. U tome opravdano trebaju očekivati i očekuju i potporu svojih vjernika, pa i vas koji ste nam se javili. Na 60. plenarnom zasjedanju Sabora Hrvatske biskupske konferencije koje je održano 8. i 9. lipnja predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i zadarski nadbiskup Želimir Puljić – prema priopćenju koje smo i mi prenijeli – u pozdravnom je govoru podsjetio da je pandemija koronavirusa omela i odgodila predviđene aktivnosti i događaje HBK-a poput redovitoga zasjedanja HBK-a koje je trebalo biti održano u travnju, susreta Hrvatske katoličke mladeži u svibnju, susreta HBK-a i Hrvatske redovničke konferencije te izvanrednoga zasjedanja HBK-a početkom lipnja, kao i druge brojne pastoralne planove i programe ne samo kod nas, već i diljem svijeta, te se podrobnije osvrnuo na pandemiju i ono što je uzrokovala.
Tako je rekao »kako su nas koronavirus i potres učinili svjesnima da smo u bîti vrlo slabašni i nejaki te da je ta novonastala situacija ujedno iznjedrila velikodušne i požrtvovne pojedince i institucije koji su posvjedočili snagu i osjetljivost za druge«.
Upozorivši na neke datosti koje je iznjedrila pandemija poput on-line nastave i izazove koji proizlaze iz virtualne stvarnosti, kao i traženje krivaca i kritike pojedinih mjera za sprječavanje pandemije, predsjednik HBK-a je posebno istaknuo važnost poruke pape Franje koju je uputio na ovogodišnju svetkovinu Duhova. Papa je tada poručio da će nakon pandemije sve biti drukčije te da će svijet biti bolji ili gori te je ponudio i određeno usmjerenje istaknuvši da nam je potreban Duh Sveti koji će nam dati novi pogled na svijet i pomoći otvoriti um i srca da se suočimo sa sadašnjošću i budućnošću te da smo iz iskustva s koronavirusom naučili lekciju da je čovječanstvo jedna ljudska obitelj i da nikomu ne uspijeva sâm se spasiti. Papa je naglasio i činjenicu da bi sve ove patnje bile uzaludne ako zajedno ne bismo gradili pravednije društvo te poželio da okončanje svjetske pandemije bude prigoda okončati i pandemiju siromaštva.
U tom duhu i u tom kontekstu i mi želimo još jednom podsjetiti baš na te riječi pape Franje koje je izrekao nadbiskup Puljić: svi moramo biti poput jedne obitelji i svi moramo pridonijeti da se zaraza koronavirusom ne bi širila, bez obzira na to što možda u našoj maloj lokalnoj sredini ili župi još nemamo zabilježen ni jedan slučaj zaraze. Hoće li patnja mnogih biti uzaludna zbog neodgovorna ponašanja i svećenika i vjernika, na njima je da odgovore. No oni ne mogu – koliko im god teško padale Papine riječi (koji je u korizmi učinio niz posebnih gesta koje će se pamtiti kroz povijest) i koliko im god preporuke naših biskupa i epidemioloških stručnjaka nisu drage – raditi mimo njih. Premda su epidemiološke mjere sada ublažene i smijemo se okupljati na misnim i drugim slavljima, za sve nas vrijedi da se moramo držati ranijih odredaba – kako pišu, recimo, 5. lipnja biskupi Splitske metropolije – »u mjeri u kojoj je to opravdano i moguće« i u skladu s uputama i preporukama nadležnih civilnih institucija.
Stoga s našim biskupima potičemo sve odgovorne da i dalje treba redovito pratiti najnovije preporuke Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo koje se redovito objavljuju na njihovoj mrežnoj stranici te zahvaljivati Bogu na danim milostima, a svim vjernicima i svećenicima »na strpljivosti i odgovornosti u ovom vremenu pandemije« jer se zbog »dobroga epidemiološkoga stanja društveni i vjerski život polako vraća u normalu«. Pridržavajući se svih – starih i novih preporuka – koje se tiču vjerskih slavlja, molimo se našim nebeskim zaštitnicima da nam očuvaju zdravlje duše i tijela, ali i brinimo se jedni o drugima – i u društvenom i u vjerskom kontekstu, posebno na našim liturgijskim slavljima.
