»Bio je jedan od najvažnijih skladatelja hrvatske liturgijske glazbe 20. stoljeća.« Tim riječima sažima i karakterizira »in memoriam« (»Sveta Cecilija«, br. 1/2 2107.) prof. Niko Luburić važnost Ljubomira Galetića, skladatelja, zborovođe, muzikologa i pedagoga.
Rođen je 6. veljače 1938. u Cvetkoviću kod Jastrebarskoga. Osnovnu je školu pohađao u rodnom mjestu, a potom međubiskupijsko sjemenište na Šalati u Zagrebu, gdje je maturirao 1956. Studij teologije upisao je 1957. godine na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i diplomirao 1964., kada je i zaređen za svećenika te imenovan kapelanom župe sv. Blaža u Zagrebu. Godine 1965. otišao je po odluci zagrebačkoga nadbiskupa na studij crkvene glazbe na Papinski institut za crkvenu glazbu u Rimu. Nakon povratka 1971. godine bio je kapelan u župi sv. Petra te mu je istodobno povjerena služba dirigenta katedralnoga zbora (regens chori), koju je obavljao do 1980. Na molbu i prijedlog Instituta za crkvenu glazbu u Zagrebu imenovan je njihovim profesorom. Godine 1985. ispomagao je župniku u Brezovici Augustinu Korparu te preuzeo vodstvo zbora poučavajući sestre u sviranju, harmonizaciji, modulaciji, lijepu pjevanju. Preminuo je u Zagrebu 23. lipnja 1997., a pokopan je u Cvetkoviću.
Još u sjemenišnoj gimnaziji primio je temeljne poduke o glazbi. Za vrijeme studija teologije pohađao je privatno satove iz harmonije i kontrapunkta kod maestra Albe Vidakovića. Na Institutu za crkvenu glazbu predavao je kontrapunkt, motet i fugu, harmonijsku analizu i harmonijsku analizu crkvenih popjevaka, a harmoniju na subotnjoj orguljaškoj školi koja je bila u sastavu Instituta. »Rado je pomagao svakomu studentu i time potvrđivao ne samo svoju stručnost, nego i dobrotu« (N. Luburić). Sudjelovao je u izdavanju časopisa za crkvenu glazbu »Sveta Cecilija«, objavivši više muzikoloških radova, osvrta, prikaza obljetnica i članaka u spomen na preminule crkvene glazbenike, uz ostale »Muzikološki rad Albe Vidakovića« (1969.), u sklopu kojega je objavio prvu bibliografiju i popis njegovih skladba, »Cithara octochorda i ostale značajnije zbirke hrvatske muzikologije s posebnim osvrtom na gl. varijante« (1974.) i »Svjetlo vjere u životu i stvaralaštvu Ludwiga van Beethovena« (1977.), dok je u »Bogoslovskoj smotri« objavio zapažen pregledni tekst »Odraz štovanja Bogorodice i svetaca u hrvatskoj glazbenoj kulturi« (1974.).
Istaknuo se i kao skladatelj. Od misa tu su »Misa sv. Jeronima za dvoglasno pučko pjevanje« te »Dječja pučka misa« i »Misa za pokojne« (objavljene i u notografiji »Hrvatske pučke mise« HKD-a sv. Ćirila i Metoda /Sv. Jeronima/ 1976.); moteti »Učvrsti moje korake«, za troglasni muški zbor, »Zdravo Marijo«, za dvoglasni ženski zbor i orgulje, te himni »Posveti post naš korizmen«, »Slava, čast i hvala ti«, »Sva ljubavi mi, Isuse« i »Ti divni Kralj si nebesnik«. Jedan je od plodnijih naših uglazbitelja antifona i pripadnih psalama: »Blago svima koji se boje Gospodina«, »Blagoslivljat ću dovijeka ime Tvoje«, »Čuvaj me, Bože, jer se Tebi utječem«, »Evo, Bog mi pomaže«, »Gospod je pastir moj«, »Gospodin u Nebu postavi prijestolje svoje«, »Hvalite Gospodina jer je dobar«, »K Tebi, Gospodine, uzdižem dušu svoju«, »Klanjat će se tebi, Gospodine«, »Kliči Bogu, zemljo sva«, »Kušajte i vidite«, »Milosrdan je i milostiv Gospodin«, »Neka Te slave narodi« (pjeva se i na slovenskom), »O ljubavi Tvojoj«, »Otvaraš ruku svoju«, »Pjevajte Gospodinu pjesmu novu«, »Potomstvo njegovo«, »Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas«, »Tebe žeđa«, »Ti si, Gospodine, baština, moja«, »U danima njegovim«, »Uzda se duša moja«. Skladao je i više pučkih popjevaka, među kojima su najpoznatije uvijek rado pjevane »Naša srca vatrom gore«, »Od sva se četiri vjetra«, »Ja sam s vama« (na tekst biskupa Mije Škvorca DI), »Tisuću zrnaca skupa« (na tekst svećenika Vladimira Zagorca), a valja spomenuti još »Bog je u svom svetom hramu«, »Jedinče Očev«, »O Kriste, Kralju svemoćni«, »O, nado naša«, »Bože, Ti si oduvijek«, »Misija svetih«, »O, Gospe Ramska« i »O, hostijo spasonosna«. Napisao je, harmonizirao i priredio još dvadesetak skladba za karmelski zbor sestara karmelićanka u Brezovici, koje nisu objavljene u drugim pjesmaricama – popijevke u čast Gospi Karmelskoj, sv. Tereziji Velikoj, sv. Ivanu od Križa, psalmi uz svečanosti svečanih zavjeta pojedinih sestara. Pedesetak njegovih skladba tiskano je u novoj liturgijskoj pjesmarici »Pjevajte Gospodu pjesmu novu«, a skladbe su mu tiskane u i notnim crkvenim pjesmaricama »Najljepše Gospi«, »Slavimo Boga« i »Tebe Boga hvalimo«. Franjo Jesenović uvrstio ga je među dvanaestoricu skladatelja prikazanih u knjizi »Antifohne i skladatelji« 2005.
Svojim radom obogatio je hrvatsku crkvenu glazbenu kulturu, a najveći su spomenik njegovu djelu popijevke i druge skladbe koje se rado pjevaju na misama i izvode u drugim prigodama.
