Nedavno sam imao priliku vidjeti jednoga svećenika u vojničkoj odori pa mi je pojasnio da je on vojni kapelan. Kojim je zakonodavnim ili crvenim propisom to regulirano? I zapravo, je li primjereno da svećenik nosi odjeću ratnika, a trebao bi pozivati na mir?
Vjerni čitatelj
Dakako da vojni kapelan ne nosi vojničku odoru kako bi pozivao na rat, nego kako bi njome dao do znanja da se duhovno brine o onima koji pripadaju vojničkoj ili redarstvenoj službi. Mogli bismo reći da se vojni kapelani dok su u službi i na taj način osjećaju pozvanima da – osim svećeničkim služenjem – i odijelom pokažu svoju blizinu vojnicima i redarstvenicima, kao i njihovim obiteljima koje duhovno prate. Naime, oni ne prate pastoralno i duhovno samo vojnike i redarstvenike – koji su katolički vjernici, nego duhovno prate i pastoralno se brinu i za članove njihovih obitelji. Za to djelovanje postoji i potpisani sporazum između Svete Stolice i Republike Hrvatske iz 1996. godine – »Ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi Republike Hrvatske«. U dokumentu »Znakovlje i priznanja Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj«, koji možete pronaći na internetskim stranicama Vojnoga ordinarijata, ističe se da »pripadnici Vojnoga ordinarijata nose potpune odore Oružanih snaga Republike Hrvatske s posebnim oznakama položaja i oznakama pripadnosti«, ali za razliku od ostalih pripadnika Oružanih snaga, vojni svećenici ne nose oznake činova, nego oznake položaja ili dužnosti. Te su oznake službeno uvedene odlukom od 20. ožujka 1998. koja je stupila na snagu sedam dana kasnije objavom u Narodnim novinama. Zanimljivo je, a to odgovara i na Vaše pitanje o odjeći i ulozi svih djelatnika Vojnoga ordinarijata, da su prema toj odluci uvedene »metalne oznake ovalnoga oblika koje se pričvršćuju na kožnu podlogu te prikapčaju za puce lijevoga džepa na grudima odore«. »Reprodukcije oznaka objavljene su u Narodnim novinama od 8. travnja iste godine.« Uvedene su tri oznake: za biskupa, za djelatnike Uprave Vojnoga ordinarijata i za vojne kapelane. Sve tri u biti su iste s jasnom porukom i na sebi imaju »križ ukrašen tropletom iznad dviju maslinovih grančica, sve u zlatu, sa zlatnim natpisom«. Znamo da je maslinova grančica simbol mira, a ne poziva na rat.
Pretjeranom mi se čini povezanost borbi bikova u Španjolskoj s vjerom, a čujem da neki to dovode u vezu… Jesu li koride protivne nauku Katoličke Crkve, je li ta praksa u suprotnosti s kršćanstvom?
Jasna P.
Slažemo se s Vašom konstatacijom o pretjerivanju u povezivanju borbe bikova s vjerom. Ti su se stari običaji i dalje zadržali premda se u mnogočemu pristup tim tradicijama u pojedinim društvima promijenio, pa tako većina Španjolaca danas nema pozitivno mišljenje o koridi. No velik broj posjetitelja redovito ju prati, a na njih dolaze i ljudi iz cijeloga svijeta pa bismo mogli reći da je u prvom planu – turistička zarada. Nekada su te borbe bile vezane uz praznike ili blagdane, pa i svetce, pa bi se moglo učiniti da su povezani s vjerom, ali zapravo nisu. Tako biste mogli pronaći i mišljenja vjerskih poglavara koja se protive toj praksi. U susjednom Portugalu svoj glas protiv borbe bikova 2001. godine digao je fatimski biskup Serafim Ferreira Silva, koji je rekao da je takva praksa nespojiva s marijanskim hodočasničkim mjestom poznatim u cijelom svijetu i da Fatima ne smije biti mjesto bilo koje vrste nasilja, pa makar se radilo i o sportskom događaju, i premda među gledateljima uvijek ima i vjernika.
