U temeljima i svagdanjoj praksi svake religije i njezina sustava kao nezaobilazan nalazimo sasvim određeni moralni red i trajni postulat usvajanja i održavanja određenih vrijednosti. Kako je religija stara koliko i čovjek, razumljivo je da je upravo ona izvorna kolijevka moralnih norma u društvu.
Stoga ne čudi da gotovo svaka religija ima svojih od davnina razrađenih »deset zapovijedi« kojima načelno uređuje i promiče čovjekov odnos prema Bogu, samomu sebi, drugim ljudima i okolini, što možemo nazvati njegovim moralnim principima i sustavom vrjednota.
Ima nešto u onoj davno izrečenoj želji, čiji se smisao u različitim sredinama u različitim verzijama ponavlja: kad bi se svi držali Deset zapovijedi, ne bi bilo nereda među ljudima i čovjek bi imao raj već na zemlji. Uz to, religijsko poimanje bilo opće ljudske »grješnosti« bilo pojedinačnoga »grijeha« nije vezano ni uz kakvo apstraktno kršenje nekih »vjerskih propisa i zapovijedi«, nego je to u religijskim pristupima izravno narušavanje harmonije i povrjeda reda i mira u spomenutom četverostrukom odnosu.
Spoznajno-razvojna teorija moralnoga razvoja svakako pridonosi proširivanju spoznaje o stalnom rastu i razvoju sposobnosti moralnoga prosuđivanja. Lawrence Kohlberg pojašnjava da se čovjekov moralni razvoj odvija na tri razine, koje su paralelne s trima razinama intelektualnoga razvoja.
1. Prva razina sposobnosti moralnoga prosuđivanja je tzv. predmoralna ili pretkonvencionalna. Nastupa oko četvrte, pete godine života. Prosuđivanja i zaključci u prvom stupnju toga razdoblja donose se na temelju izbjegavanja kazne ili dobivanja nagrade, a u drugom na temelju naizmjeničnosti – učiniš ti meni, učinim ja tebi – ili zadovoljavanjem osobnih potreba.
2. Druga je razina nazvana konvencionalnom. Počinje između osme i desete godine. Moralni sudovi donose se na temelju ugađanja drugima (cilj je biti »dobar dečko« i »dobra curica«), u prvom stupnju ponajprije izbjegavajući njihov kriticizam, a u drugom respektirajući autoritet i poštujući zakon samo zato što je zakon.
3. Treća je razina nazvana postkonvencionalna ili načelna. Počinje obično oko 15. godine. Temelji se u prvom stupnju na osobnim pravima i standardima koji vrijede za cijelo društvo, a u drugom na osnovici etičkih principa kao što su pravda, jednakost, temeljna ljudska prava i poštovanje ljudskoga dostojanstva. Tu se pojavljuju načela neovisno o autoritetu ljudi koji ih zastupaju.
(Iz knjige »Kako steći vrline koje ljudi (u drugih)
najviše vole« koja ove godine izlazi iz tiska)
