Svaki put na misi molimo »Gospodin Bog Sabaot«. Razgovarala sam s više prijatelja, no nitko mi nije znao objasniti značenje te riječi »Sabaot«. Što to zapravo znači, odakle taj naziv za Boga?
Bernarda K.
Tumačeći biblijsku pozadinu riječi i pjesme »Svet« koja je dio euharistijske molitve koja započinje predslovljem, dr. Božidar Mrakovčić ističe da »na hebrejskom riječ ‘svet’ (kadoš) izvorno znači odvojen, različit, drukčiji«. »Svetost se u Starom zavjetu odnosi prvenstveno na Boga kao osobu, a na sve ostalo ukoliko je s njime povezano. On je Svetac Izraelov, različit od svega drugoga što postoji i kao takav jedinstven: … jer ja sam Bog, a ne čovjek: Svetac posred tebe… (Hoš 11,9). Svetost međutim nije tek Božja kvaliteta, nego označava vlastiti identitet Božje osobe, način njegova postojanja. Bog nije samo jedini svet, nego je on u potpunosti svet, u potpunosti različit i jedinstven, pa je kao takav ‘Gospodin Sabaot’ ili u prijevodu ‘Gospodin nad vojskama’, tj. zapovjednik anđela i prirodnih sila kojima se služi za uspostavu pravde i za obranu svog naroda.«
Zašto nakon Božića slavimo Krštenje Gospodinovo?
Zbunjen sam zbog liturgijskoga kalendara. Jer brzo nakon Božića slavi se Krštenje Gospodinovo koje se dogodilo u Isusovoj odrasloj dobi, a sada u veljači slavi se Prikazanje Gospodinovo – koje je bilo 40 dana nakon rođenja. Zašto liturgijski kalendar nije konzistentan – negdje prati točno povijesne događaje, a nekada to nije slučaj kao što sam naveo?
Čitatelj
Krštenje Gospodnje prvotno je bilo »blagdanski sadržaj Bogojavljenja, objavljenja Božje slave u Kristu«. »Sada se na poseban način slavi u nedjelju nakon 6. siječnja. Taj blagdan ujedno zaključuje božićno vrijeme«, piše Rupert Berger u »Malom liturgijskom leksikonu« u kojem tumači i liturgijsku godinu kao pojam za liturgijska slavlja u tijeku jedne godine i kaže da je »stvarni početak liturgijske godine priprava za vazmeno slavlje, korizma, i ona nas vodi Gospodinovu dolasku u došašću, Božiću i Bogojavljenju.
Međutim, liturgijske knjige, tamo od 10. stoljeća, počinju s prvom nedjeljom došašća, pa se to danas uzima kao početak liturgijske godine. Otuda je nastalo višestruko krivo poimanje da liturgijska godina svojim slijedom želi oslikati Isusov život od navještenja u došašću do slanja Duha na Duhove, i da zapravo došašćem počinju crkveni blagdani«, što je vjerojatno i Vas zbunilo, dok »u zbilji liturgija slavi uvijek, iako s različitim naglaskom, susret s uskrslim Gospodinom: vazmeno otajstvo«.
