Sveti Lovro duboko je prisutan u svijesti Petrinjaca kao svetac zaštitnik i simbol Petrinje čije je stanovništvo kroz povijest, počevši od borbe s Turcima pa do Domovinskoga rata, ostalo hrabro, uporno i vjerno svomu identitetu. Upravo tu vjersku dimenziju različitim projektima i inicijativama žele istaknuti tamošnji turistički djelatnici pa su u središte svojih programa, koji dobivaju i potporu Hrvatske turističke zajednice, odlučili široj javnosti snažnije predstaviti sakralnu baštinu svoga kraja. Uz to, posvećeni su osmišljanju novih sadržaja koji su inspirirani sv. Lovrom kojega su Petrinjci krajem 16. stoljeća izabrali za svojega zaštitnika kada je kršćanska vojska prvi put osvojila tursku utvrdu.
O tome kako uspješno spojiti društvenu i vjersku priču te kako je svetac uspio spojiti turističke djelatnike po cijeloj Hrvatskoj govori Ivanka Držaj, direktorica Turističke zajednice Petrinje: »Međukulturnom komunikacijom koja ima ekumenski karakter spajamo se s gradovima u Hrvatskoj i inozemstvu kojima je sveti Lovro zaštitnik, patron. Takvi susreti koje planiramo povezivat će nas, malu srčanu Petrinju, s većim sredinama. Tu je u potpunosti prisutna i ideja evangelizacije, što znači donijeti ili donositi radosnu vijest. Tu se odlično uklapamo i u turizam kao fenomen međukulturne komunikacije, zbližavanja s onim ‘drugim’ i ‘drugačijim’. Zbližavanje inovativnih i kreativnih ljudi kroz različite sadržaje pruža mogućnost novih aktivnosti i manifestacija, pri čemu će se Petrinja pozicionirati kao destinacija vjerskoga i kulturnoga turizma na međunarodnoj razini.«
»Velik broj turista i hodočasnika dolazi u petrinjski kraj na značajne blagdanske datume tijekom cijele godine. Posebnu ulogu ima lokalno stanovništvo koje kao dobar domaćin svojim gostima pruža gostoprimstvo i dobrodošlicu te oni zajedno u harmoniji i svečarskom raspoloženju slave pojedine zaštitnike i svetce. Ponosni smo posebno na petrinjske božićne običaje, među kojima su ‘betlemaši’ koje je Ministarstvo kulture zaštitilo kao nematerijalno kulturno dobro. Budući je to običaj koji se prenosi s koljena na koljeno, dakle usmenom predajom, taj poseban tradicijski običaj izaziva interes.«
Govoreći o slavlju i najvažnijem vjerskom događaju u Petrinji, direktorica turističke zajednice Držaj kaže: »Uz sv. Lovru vežu se mnogi običaji pučke pobožnosti i sadržaji. Prisutni su i vjernici i hodočasnici, ali i kulturni turisti, tako da mogu reći da nas je ovaj svetac spojio. Lokalno stanovništvo predano sudjeluje u pripremi manifestacije u kolovozu i pastoralnim aktivnostima. Posebno smo ponosni na sudjelovanje brojnih kulturno-umjetničkih i amaterskih udruga koji se na taj način međusobno druže, ali i pružaju poseban doživljaj lokalnoj zajednici i kulturnim i vjerskim turistima koji nas posjećuju.«
Gradnju prve crkve sv. Lovre zazivali su vojnici koji su se žalili da nemaju ni crkvu ni kapelicu, već da »žive ko’ živina«, a u vrijeme Domovinskoga rata ta kasnobarokna crkva s kompletnim vrijednim inventarom, crkvenim namještajem i orguljama bila je sravnjena sa zemljom. No unatoč stradanjima u Domovinskom ratu, u kojem su posebno pogođeni bili sakralni objekti, petrinjski kraj može još mnogo toga ponuditi, pa inspirirani bogatom vjerskom i kulturnom baštinom sugovornica Držaj kaže: »Na širem području grada Petrinje koje obuhvaća 55 naselja danas ima sedam rimokatoličkih župa koje se sve nalaze u Petrinjskom dekanatu, od kojih je samo župa sv. Lovre u Petrinji u prošlosti imala 14 000 vjernika. Područje grada krasile su brojne kapelice koje su također sve bile uništene tijekom Domovinskoga rata, a danas su već brojne obnovljene i izgrađene. Ovo je prilika da istaknemo završne riječi povelje stavljene u temeljni kamen crkve sv. Lovre 1996. godine: ‘Što je mržnjom razoreno, ljubavlju će biti izgrađeno!’«
Jedan od projekata na kojima se sada ulaže mnogo energije jest razvoj kulturno-turističko-hodočasničke rute pod radnim nazivom »Lovrenčevo i sakralna ruta po Banovini«. Posebno osmišljena ruta nudi obilazak područja grada Petrinje i Banovine, posjet sakralnim objektima uz pričanje priča o mističnim i svetim životima, njihovu nastanku kroz povijesna događanja i utjecaju svećenstva na kulturu i tradiciju, a posebno doprinosu hrvatskomu narodnomu preporodu. »Sva ta događanja ostavila su pečat na ljude i oblikovala običaje na ovim prostorima. Vjerujem da će nova sakralna ruta dostojno predstaviti i pružiti mogućnost da se kroz osobno iskustvo doživi bogat duhovni život stanovnika ovih prostora koji seže još u davnu prošlost«, kaže direktorica Držaj te ističe da je simbol Petrinje – crkva sv. Lovre tri puta građena iz temelja, a nanovo posljednji put 1996. nakon Domovinskoga rata.
Osim crkve sv. Lovre, na području Petrinje – koja pripada Sisačkoj biskupiji – nalazi se i biskupijsko svetište Majke Naših Stradanja, a u turističkom se smislu ističe i marijanska nit hrvatskoga naroda. »Na području Gore brojne su mogućnosti za razvitak vjerskoga turizma i povezivanja s drugim oblicima turizma koji bi sjedinili povijesno nasljeđe vrijednoga lokaliteta s prirodnim resursima, a ističu se brojni izvori pitke vode i vrelo vruće vode. Cijelo područje Petrinje obiluje brojnim svetkovinama koje su vezane za svetce zaštitnike, kao i pučku pobožnost. Tradicija proštenja vuče svoje korijenje iz davnih dana kad su se žitelji nedjeljom i vjerskim blagdanima okupljali oko proštenjarskih crkava na posebnim okupljanjima toga doba. Hodočasnički turizam poseban je oblik turizma koji se svojim posebnostima znatno razlikuje od vjerskoga turizma koji je podoblik kulturnoga turizma. Budući da je Hrvatska prepoznata kao marijanska zemlja, u kojoj marijanska pobožnost prožima sve dijelove naše zemlje, tako i petrinjski kraj posebno slavi Veliku i Malu Gospu. Tomu je pridonijela i činjenica da je Sisačka biskupija crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori 2013. godine proglasila marijanskim svetištem – simbolično nazvanim Majkom Naših Stradanja.«
Područje turističke zajednice Petrinje, a posebno na području Gore, u vjerskom smislu može ponuditi u odnosu na druge hrvatske regije i područja i nekadašnju prisutnost redovničkih zajednica – cistercita i templara. »Povijesno i hodočasničko je mjesto na obali rijeke Utinje, 8 km jugozapadno od Petrinje, smješteno uz glavnu prometnicu Petrinja – Glina. Već u 12. stoljeću, prije nego u Topuskom, nalaze se u Gori redovnici templari kojima je kralj Bela III. darovao posjede. Koliko je Gora važan povijesni lokalitet govori prisutnost templara već u 12. stoljeću. Nakon ukinuća templarskoga reda 1312. godine njihove posjede, samostan i crkvu preuzeli su redovnici ivanovci, koji su ostali u Gori sve do turskih provala«, iznijela je detalje Ivanka Držaj.
