Letovanić se nalazio unutar posjeda Gora, koji su Frankopani iz Slunja kupili g. 1514. i u njemu izgradili utvrdu, kojoj danas nema traga. Nalazila se na položaju Crkvište te je uz kule u Žažini i Miholju služila za obranu od Turaka. Nakon izumiranja Frankopana posjed Letovanić pripao je grofovima Erdődy.
Iznad Letovanića, mjesta duž obale Kupe, uzdiže se brježuljak na čijem je vrhu od 205 m izgrađena još jedna u nizu od sedam drvenih kapela toga područja. Prije turskih osvajanja bilo ih je petnaestak. Vrh Letovanićki je oko 5 km udaljen od središta mjesta i na njemu se nalazi jednoprostorna, sastavljena od hrastovih planjka, kapela poligonalne apside s izgledom koji je, kao i ostale, zadržala iz vremena renesanse, srednjega vijeka ili s elementima baroka u 17. stoljeću. Na plošnom je pročelju ulaz iznad kojega se uzdiže drveni zvonik s limenom piramidalnom kapom. Visoko je krovište prekriveno crijepom, a u unutrašnjosti je otvorenoga tipa. Na bočnim su stranama veliki prozori s drvenim kapcima. Iznad ulaza urezana je godina 1886. Za razliku od drugih istih kapela u tom kraju, nije oslikana lisnim tropletima, nego na stropu ima zlatne zvjezdice na plavoj podlozi. Godine 1929. njezin je titular bio Trpeći Isus, a kasnije se mijenja u kapelu sv. Bartola. U svetištu je postavljen oltar s triptihom. U središtu je slika Žalosnoga (Trpećega) Isusa, a sa strane su slike sv. Mihovila lijevo te sv. Bartola desno. Unutar prostora nalaze se velike slike križnoga puta i nekoliko drugih, od kojih se ističu slike s prikazom Bogorodice. Kapela je u novije vrijeme potpuno obnovljena.
U Letovaniću su postavljene tri spomenploče. Jedna je spomen na događaj izgradnje pontonskoga mosta 3. listopada 1991., kojim je iz okupirane Banovine prešlo oko 20 tisuća ljudi, druga za poginulih šest branitelja i treća za deset poginulih bojovnika 145. brigade HV-a Dubrava iz Zagreba.
