Sveti Jeronim bio je veliki erudit i ljubitelj znanja te je i cijenio napore svih onih koji su se također trudili steći što je moguće više znanja i doći do većega broja informacija. Bio je upoznat s mnogim činjenicama te je ujedno promatrao i ljude s kojima je živio. Bilo da je čitao u knjigama ili promatrao svojim očima da se neki pojedinci osvjedoče o onome što su čuli ili čitali: »Čitamo u starim povijesnim djelima kako su neki prolazili zemlje, pohađali nove narode, prehodili more da glavom vide one za koje iz knjiga bijahu doznali« (Ep. 53, 1). Doista, Jeronim je znao važnost osobnoga osvjedočenja u ono što se istražuje te čar izravnoga upoznavanja znamenitosti i znamenitih ljudi, pojava i fenomena. Osobito je lijepo upoznati slavne učitelje čija osobna i živa riječ govori više od napisanih misli i pojmova: »Doista živa riječ ima nešto tajne jakosti i silniji dojam čini kad iz učiteljevih usta dolazi u učenikove uši« (Ep. 53, 2).
I koliko god je bio svjestan važnosti osobnoga kontakta sa stvarnošću oko sebe, i još više s vrsnim učiteljima, Jeronimu je bilo jasno da takav dar nije bio svima dan, bez obzira na veliku želju za napredovanjem u znanju i poboljšanju vlastitoga života. Ili bolje rečeno, barem što se tiče kršćana, moguć je na jedincat način, jer je njima svima bila zajamčena osobna prisutnost Krista učitelja. A za susret s njim, izvorom svakoga znanja i mudrosti, nije trebalo ići u treće zemlje ni ploviti preko mora i prelaziti preko planina, čemu je na primjer svjedokom bio sveti Pavao: »Ali što ću govoriti o svjetskim ljudima kad apostol Pavao, posuda izabrana i učitelj narodâ, koji iz uvjerenja da u njemu živi tako odličan gost govoraše: ‘Zar hoćete da iskušate moć onoga Krista koji kroza me govori’« (Ep. 53, 2). Krist je, dakle, taj učitelj koji je dostupan svima osobno kao živi Bog i učitelj koji poučava iznutra, a najvažnija kvaliteta koju trebaju pokazati kršćani jest želja za slušanjem njegove riječi i velika poučljivost: »Poučljiv um, i bez učitelja vrijedan je hvale« (Ep. 53, 3). Naravno, to se odnosi na ljudskoga učitelja u slučaju kad se duša otvara Kristovoj pouci.
