Povijest jaskanskoga kraja i Volavja, kojemu je bio naziv »de Podgoria«, u vrijeme Podgorske županije sastojao se od općina, ili starih hrvatskih bratstava, koje su od 12. siječnja 1257. imale povlastice kralja Bele IV.
U Volavju se prva crkva, s posvetom Uznesenju Blažene Djevice Marije, spominje za vrijeme kralja Ladislava oko g. 1156. te je suvremenica zagrebačke prvostolnice, ali o njoj ima tek nekoliko naznaka. Volavje i tadašnja župna crkva iz vremena gotike najposjećenije je marijansko hodočasničko mjesto toga kraja i šire. Takva je crkva prikazana na ostatcima njezinih fresaka iz 15. st.
Prvi pisani dokumenti su iz g. 1217. i 1261. za vrijeme kralja Andrije II. te u popisu župa Ivana arhiđakona goričkoga od g. 1334. Zapis iz g. 1261. spominje njezina upravitelja svetišta svećenika Martina.
Povijest jaskanskoga kraja u 16. st. i kasnije bila je pod utjecajem plemićke obitelji Erdődy. Oni su podrijetlom iz ugarskoga mjesta Erdőd po kojem su imenovani te od Franje Bakocsija (hrv. Bakača). Obitelj je posjed Jastrebarskoga s još 75 naselja u Zagrebačkoj i Križevačkoj županiji dobila g. 1519. od kralja Vladislava II. Jagelovića. Kralj je Tomi Erdődyju (ostrogonskomu nadbiskupu i kardinalu) g. 1459. dodijelio plemstvo. Darovnicom od 31. svibnja 1690. Mirko I. Erdődy (1620. – 1690.) obvezao se izgraditi samostan u Jaski i proširiti volavsku kapelu iz 15. stoljeća, koju je dao franjevcima na upravljanje. Crkva baroknih oblika gradila se od 1684. godine, a dovršena je 1704. Naslov joj je promijenjen u kapelu Blažene Djevice Marije Snježne. Od tada pripada župi sv. Petra iz Petrovine.
Na stariju lađu i izmijenjeno gotičko dvanaesterokutno svetište dograđen je novi kompleks s glavnim oltarom iz g. 1706. i cinktorom iz g. 1741. Zagrebački prepozit i beogradsko-smederevski biskup Stjepan Puca posvetio je crkvu 29. srpnja 1759. Mise su nedjeljom u 9, 11 i 19 sati te na Uskrsni i Duhovski ponedjeljak, Duhove, Majku Božju Snježnu te Veliku i Malu Gospu.
