Na 12. srijedu velike pobožnosti svetomu Josipu u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa u Karlovcu 3. travnja uz štićenike udruge »Job« i brojne vjernike sudjelovali su i »Pivači svetoga Jakova« iz Šibenika izvodeći pjesme iz korizmene dalmatinske baštine. Misno je slavlje u Nacionalnom svetištu predvodio mons. Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije, a na kraju mise svoju su vjeru svjedočili Zvonimir Bilušić, vjeroučitelj, i Hrvoje Lapić, obojica članovi muškoga zbora »Pivači svetoga Jakova«, te Marijeta Peršić, tajnica udruge »Job«.
»Kada promatram svoju djecu, na koju ovaj sekularni svijet djeluje, vidim da traže uzor. Kad djeca vide otca da ide na nogomet, ribolov, onda i oni požele tako. Stalno mi se motalo po glavi kako bi to bilo da moja djeca vide mene i mojih 10-15 prijatelja kako klečimo i Boga molimo. Svjestan te dimenzije koju nam Bog u sakramentu braka daje, toga duhovnoga autoriteta kao roditelj, kao glava obitelji, bio sam potaknut da pokrenemo jednu bratovštinu, koju smo nazvali ‘Bratstvo svetoga Josipa’. Prije dvije godine naša je biskupija hodočastila upravo u ovo svetište. Promatrajući kako ste tada predmolili krunicu svetoga Josipa, sjećam se da mi je srce tada tako gorjelo od želje da nešto učinim. Kad smo se vratili kući, razgovarao sam sa Zvonimirom, nastavili smo moliti i postiti na tu nakanu. Biskup Anto Ivas uputio nas je na povjerenika za obitelj u našoj biskupiji don Roka. Bilo nam je logično da s tim što smo nosili u srcu dođemo svećeniku koji je za to nadležan. Don Roko nas je lijepo prihvatio i rekao da ćemo zajedno postiti i moliti. Kroz korizmu smo molili, postili i on je dao svoj blagoslov, nakon čega je nastala zajednica u kojoj nas je petnaest članova. Redovito molimo krunicu svetoga Josipa za naše obitelji, za domovinu, za svećenike. Ovu smo korizmu odlučili postiti. Svaki dan u korizmi jedan naš član posti, za duhovnu obnovu u našoj biskupiji, za obitelj i domovinu. Možemo kazati da je ta naša zajednica ‘Bratstvo svetog Josipa’ nastala u ovom svetištu«, posvjedočio je Hrvoje Lapić.
Marijeta Peršić, tajnica udruge »Job«, uz ostalo je posvjedočila: »Bila sam na pretrazi u jednoj poliklinici. Liječnik je utvrdio da moram ići na operaciju. Kad je čuo da se brinem o štićenicima udruge ‘Job’, odmah me preporučio jednoj medicinskoj sestri koja puno moli te da će mi i ona pomoći. Uskoro sam upoznala tu sestru, koja mi je pomogla, ali se i sama pojadala: ‘Naime, imam problem. Udovica sam i majka troje djece. Moj najstariji sin u 25. godini ima jako tešku dijagnozu na oku. Sutra ide na punkciju i ne znam što će biti, a prognoze su jako loše.’ Ohrabrila sam je i rekla da ću se pomoliti za zdravlje njezina sina svetomu Josipu, on je bio zaštitnik Svete obitelji. ‘Vi ste rekli da ste udovica, pa evo neka i Vama on bude zaštitnik Vaše obitelji.’ Ona je odgovorila: ‘Ovo je nevjerojatno, ja sam jutros išla u našu bolničku kapelu i stala sam pred kip svetoga Josipa i rekla sam: ‘Josipe, ja nemam muža, daj budi ti zaštitnik moje obitelji.’ ‘Dragi Bog zna koga zajedno slaže, ništa nije slučajno’, rekla sam. Drugi dan zazvoni mi telefon na kojem čujem glas te sestre koja mi u suzama govori: ‘Marijeta, čudo se dogodilo, na oku moga sina nema ništa. Liječnica koja mi je to kazala i sama se čudi, stoga je zvala drugoga liječnika, koji je potvrdio novopostavljenu dijagnozu. Bolesti više nema.’ Sestra, odnosno majka, počne mi zahvaljivati na molitvi, na što sam joj odgovorila: ne meni, nego svetomu Josipu, on se za sve pobrinuo.« (AS)
