»Kada sam se rodila, ujak je imao 12 godina. Bio je kao i svi bogoslovi, za vrijeme studija dolazio je u naš kraj samo za vrijeme praznika. Bio je jednostavan čovjek iz naroda, pristupačan, veseo, raspoložen, staložen i miran, otvoren i vedar, volio se šaliti«, rekla je uz 19. godišnjicu smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, prisjetivši se njegova života, njegova nećakinja redovnica s. Marisstella (Veronika) Neral iz Družbe sestara Naše Gospe, zahvalna jer je njezin ujak ostavio trag vjere, mudrosti i Božje ljubavi i u njezinu životu. Ta 90-godišnja redovnica posljednjih 27 godina služi u središnjoj zagrebačkoj župi sv. Blaža. »Rođena sam u Strmcu Pribićkom u općini Krašić 23. ožujka 1931. Za vrijeme rata 1943. godine boravila sam kod ujaka Ante u Vinkovcima, a na kraju rata 1945. godine vratila sam se u Zagreb, kada je ujak Kuharić imao mladu misu, i ostala sam živjeti kod ujaka Mate pomažući u domaćinstvu, odvodeći njegovu djecu u vrtić u samostan i na taj sam način komunicirala s notrdamkama u Primorskoj ulici, što je bilo presudno za moj budući poziv. Tako sam 1952. godine ušla u samostan. Svoje sam zvanje prihvatila kao da sam u njemu rođena, bila sam zadovoljna i sretna, ništa mi nije nedostajalo i nisam požalila«, rekla je redovnica Neral, koja, ulazeći i u deseto desetljeće života, i dalje aktivno i s veseljem sudjeluje u radu župe i ne razmišlja o mirovini.
Sjetila se i svojega odnosa s ujakom koji je uvijek ustrajao u obrani vjere, pravima pojedinca, naglašavajući kršćanska načela pravednosti i ljubavi u doba komunizma. »Dok sam služila u Belgiji, često sam se dopisivala s ujakom. U svojim duhovnim pismima duhovito mi je opisivao događaje, pisao je o poslu i važnosti molitve za svećenike koji su u strahu živjeli i bili prisluškivani od Udbe«, rekla je s. Marisstella.
U dugom redovničkom životu služila je u župi Žednik pokraj Subotice, a potom je 1957. prihvatila otići služiti u Belgiju kako bi za vrijeme komunizma mogla zaraditi sredstva za život i pridonijeti opstanku Družbe. »Odlaskom u mirovinu, vratila sam se 1994. godine u domovinu, a poglavarica je odredila da dođem u župu sv. Blaža«, rekla je redovnica koja je otad preuzela brigu za kućanstvo, pospremanje svećeničkih soba, pranje i peglanje, pomoć u kuhinji i brigu o cvijeću, uređivanje oltara, liturgijskoga ruha i pranje svijećnjaka. »Iz zajedništva s Bogom crpim energiju. Dok su svi zadovoljni mojim radom, dok mogu, imam priliku i godine mi dopuštaju, zašto ne bih radila i trudila se i nadalje«, zaključila je nećakinja glasovitoga kardinala.
