Na HTV-u kod Bolkovića gostovao je Paul Bradbury, Englez koji u Hrvatskoj živi već 15 godina. Dok je živio u Jelsi, vodio je portal »Total Hvar«, a poslije se preselio u Varaždin, kako je sam rekao, u potpuno drukčiju kontinentalnu sredinu. Po njemu, kao čovjeku koji je radio po svijetu, Hrvatska ima najbolji stil života u cijeloj Europi. »Kad bi bilo malo pameti, mogla bi živjeti od takozvanih digitalnih nomada, svjetskih IT stručnjaka koji žive tamo gdje ih je volja i rade online sa svojih laptopa. Sve je tu: kultura, sigurnost, visok standard življenja, čista voda, čista hrana. Moja prijateljica, digitalni nomad, doselila se u Osijek i oduševljena je životom na istoku Hrvatske, odakle domaći bježe glavom bez obzira«, kaže Bradbury. Najzanimljiviji dio razgovora bio je posvećen hrvatskomu mentalitetu. »Dakle, Hrvati su po defaultu negativni, priča se samo o lošim stvarima, nikada o uspjesima. Hrvati će vam sve oprostiti osim uspjeha«, naučio je Bradbury jednu od poznatih lokalnih izreka… Valjda treba stranac progovoriti o drugoj strani Hrvatske. Taj intervju, na sreću bez previše voditeljskih intervencija, trebao bi pogledati svaki ministar.
Poznati dijalektalni autor tekstova Damir Šarac u svom tekstu »Splitom upravljaju gostioničari, a ne zakoni« opisuje Split kakav mogu vidjeti turisti kad dođu prvi put u grad. »Priznajen, i ja i puno drugoga svita bili smo sritni prvih godin: naš se mali Split naša na karti svitskih gradova koje triba obać baren jedanput u životu. Odjedanput su sve pjace, ulice i Riva krcati ljudima svih koluri, plitkoga i dubokoga žepa, školovanih akademika i običnih radnika… Neka, neka. Neka vide ovu našu lipotu i pripovidaju svima kad se vratu doma šta su vidili i priporuče in da dođu. Popunili se štekati, otvaraju restorani, šupe postaju apartmani s četiri zvizde, opet neka, neka našemu svitu, da se malo digne iz siromaštva i ugrize komad pašte vridne milijarde dolari, koju i mi sad dilimo s čuvenin mistima ka šta su Firenca, Rima, Nica, Barcelona… Za dišpet svima koji su govorili kako je jedini naš pravi turizam u Dubrovniku, Hvaru i Istri, a mi smo svi drugi samo šporki porti i kolodvori. Iskrcaj se, prikrcaj se. A s kojin smo čudon gledali one velike brode, najveće na svin morima, kako takaju u mali porat, kuvertu uz kuvertu s onin našin oputinan ka šta su Šoltanka ili Valun. ‘Ovo su brodi, a ne ove naše škovacere… A kad se otvori bukaporta šoldi će nas polivat ka iz vatrogasnoga criva’, falili smo se.«
Ministarstvo znanosti i obrazovanja, na inicijativu Sveučilišnoga računskoga centra – Srce, financiralo je nabavu licencija za uporabu dvaju softvera za provjeru autentičnosti studentskih radova, od seminarskih do završnih, odnosno diplomskih i doktorskih radova. Taj novi alat za provjeru izvrsnosti studentskih uradaka bit će dostupan za oko 150 tisuća studenata te 9600 nastavnika, kao i nenastavno osoblje na više od 70 javnih visokih učilišta od Osijeka do Dubrovnika, kako piše Marijana Cvrtila.
Broj provjera za svakoga od upisanih studenata je neograničen. »To je vrijedan alat za unaprjeđenje kvalitete visokog obrazovanja kao i prakse etičnosti, a ujedno je i važna antikorupcijska mjera«, kazala je na predstavljanu projekta ministrica znanosti i obrazovanja. Njezino je ministarstvo za dva softvera, Turnitin američkog dobavljača te PlagScan njemačkog dobavljača osiguralo ukupno oko 2 milijuna kuna u prvoj godini uporabe, a okvirni sporazum sklopljen je na četiri godine. Nekoliko se hrvatskih sveučilišta (riječko, zadarsko, osječko) već koristi sličnim mehanizmima, a sada se ta mogućnost širi i na brojna druga javna visoka učilišta. »Potreba za provjerom radova svakako postoji. Nemamo preciznih istraživanja, ali kao sveučilišna profesorica mogu reći kako su na prvoj godini studija češće situacije da studenti ne znaju kako napisati seminarski rad ili citirati izvore, jer ih to nitko ranije nije naučio. Postotak se smanjuje prema višim godinama, naravno ovisno o visokim učilištima. Ovaj alat je za studente važan i jer će prije predaje radova profesorima moći provjeriti, na primjer, jesu li ispravno citirali ili kako poboljšati rad«, objasnila je ministrica. Na predstavljanju je više puta upozoreno da softver sam po sebi ne daje odgovor te je u cijelom procesu ključan čovjek. Naime, postotak podudaranosti koji sustav »izbaci« i zacrveni kada se provjerava autentičnost nekog rada ne mora odmah sugerirati da je on, ili njegovi pojedini dijelovi plagiran. Potrebno je obaviti dodatne analize i eliminacije, isključiti pojedine izvore i manja podudaranja koja se uobičajeno ponavljaju u svim radovima, poput bibliografskih jedinica, nekih riječi i slično.
Goran Ivanišević prvi je Hrvat u Međunarodnoj teniskoj kući slavnih, obznanjeno je u Melbourneu. Zajedno s njim na svečanosti, koja će biti upriličena 18. srpnja u američkom Newportu, bit će primljena i proslavljena španjolska tenisačica te osvajačica Wimbledona 1994. godine Conchita Martinez. Kruna je to legendarne Ivaniševićeve karijere. Moglo bi se reći i priznanje koje ga je dijelilo od teniske besmrtnosti. Osvojiti Wimbledon s pozivnicom, kao 125. igrač svijeta, podvig je kakav još dugo vremena ne će biti nadmašen. »Moj put započeo je u Splitu prije 41 godinu, a moj teniski put završit će u Newportu. Imam pet mjeseci za uvježbati govor. Osjećaj je nevjerojatan. Čini se da sam nešto dobro napravio u teniskom svijetu. Bilo je mnogo uspona i padova, mnogo različitih putova koje sam birao, ali na kraju se isplatilo. Doista sam ponosan na ono što sam postigao i napravio u tenisu«, rekao je Ivanišević na konferenciji za novinare u Melbourne Parku. Podsjetimo, osvajač Wimbledona 2001. godine te bivši drugi igrač svijeta u lanjskom je glasanju dobio najviše glasova navijača, što mu je donijelo dodatna tri postotna boda u izboru. Od četiri nominirana kandidata Ivanišević je završio kao prvoplasirani, ispred Španjolke Martinez, Šveđanina Jonasa Bjorkmana te još jednog Španjolca Sergija Brugere. Napisao je novinar Ivan Renić.
Nakon izgubljenoga finala protiv Španjolske na Europskom rukometnom prvenstvu Lino Červar se ne može pomiriti: »Ne mogu. Iskreno, nisam baš puno razmišljao nakon finala. Puno je emocija bilo u svemu tome, i mojih i igrača, pa onda taj doček koji je sve oduševio i samo pokazao da smo uspjeli. Na samoj utakmici neke stvari jednostavno ne vidiš, vidiš samo reakcije… No, nakon dva dana prijatelji sudci, koji su sudili jako puno jakih utakmica, zvali su me i rekli: ‘Lino, pogledaj video jer nismo baš sigurni da je u finalu sve bilo kako je trebalo biti.’ Naravno da zbog puno stvari i fair-playa njihova imena ne mogu reći, ali kada sam pogledao to o čemu su mi pričali, sâm sam se uvjerio da sve nije bilo korektno. Mogu reći da smo oštećeni, da sumnjam u lošu namjeru i da sve to nema nikakvog smisla. To je ipak bio finale. Naravno da mogu prihvatiti i neke pogreške, ali u tolikom broju, na takav način, to ipak ostavlja sumnju«, prenio je portal »Direktno«.
