Na sjeverozapadnoj strani otoka Ugljana na uzvisini uz cestu koja spaja uvalu Sušicu sa strane Zadarskoga kanala s uvalom Muline nasuprot otoku Rivnju nalazi se nekoliko kuća Gornjega Sela. U njemu je u 12. ili 13. st. izgrađena crkva Svih svetih, jedna u nizu srednjovjekovnih crkvica s toga otoka. Temeljito je pregrađena u 15. st. Brojnost takvih objekata govori o velikoj naseljenosti i jakoj kršćanskoj zajednici zadarskih otoka iz toga vremena, što se produžilo i tijekom nadolazećih stoljeća. Tako se tradicija gradnje nastavila od vremena starokršćanskih i predromaničkih crkvica od kojih je velik broj bio izgrađen za vrijeme Bizanta i vladavine cara Justinijana I. Velikoga.
Otok Ugljan jedan je od najnaseljenijih hrvatskih otoka s površinom od 52 km2. Naziv mu je prvi put zabilježen g. 1325., a vjerojatno dolazi od naziva za maslinovo ulje. U prošlosti je imao razna imena: Insula de Corano, Lucorani i Cuclize.
Današnja crkvica Svih svetih, koja je izmijenila svoj prvobitni izgled, na plošnom pročelju iznad ulaza zadržala je mali četverolisni okulus i kamenu preslicu s dva luka i jednim zvonom. Na sredini četvrtaste lađe sa svake strane postavljen je jedan renesansni prozor. Lađa crkvice završava sniženim četvrtastim svetištem s dva bočna prozorčića. Danas je krovište pokriveno kanalicama, a kameni su zidovi ožbukani. U crkvi se služi misa na blagdan 1. studenoga.
Nekoliko srednjovjekovnih crkava razmješteno je na tom dijelu otoka: sv. Kuzma i Damjan u uvali Ljokine, franjevački samostan sv. Jeronima u Ugljanu, ostatci sv. Petra na istoimenom rtu i starokršćanski ostatci objekata u Mulinama.
