Prvi »nukleus« Blata činila je citadela koja se nalazila zapadno od crkve sv. Križa. Od ostataka citadele ostala je široka ulica naziva Pulentin dvor, od koje se prostire niz uskih uličica. Istočno od citadele u 4./5. st. izgrađena je romanska crkva sv. Jeronima s grobljem. Sjeveroistočnije nastaje prvo naselje Hrvata s potomcima iz plemena (ili roda) Zmaj i kneza Mislava. Oni su u 9. st. kupili oko 1000 m2 zemlje u Blatu od starosjedioca Romana. Hrvati su izgradili svoju prvu ranosrednjovjekovnu crkvicu sv. Križa od 12 m2 s grobljem na temeljima starije antičke zgrade ili bogomolje.
Prvi pisani spomen za sv. Križ je oporuka izvjesnoga Jakova Radostića od 17. ožujka 1346. kojom je odredio gradnju crkve. Taj je datum zbunio mnoge povjesničare koji nisu vidjeli temelje prethodnih crkava ili ranije građevinske izvedbe. Zidni vijenac (korniža) apside drugačije je izvedbe nego onaj na lađi, a kraj ostataka porušenih zidovi s južne, sjeverne i istočne strane naziru se temelji manje crkve. Prethodna je crkva prepolovljena da bi se nadogradio novi dio u 14. st. Naknadno je pronađen uski prozorčić na začelnom zidu apside. Groblje oko crkve bilo je u uporabi do g. 1904. kada je izgrađeno novo groblje Tišji humac izvan mjesta na putu za Prigradicu.
Plošno pročelje jednobrodne kamene građevine s polukružnom visokom apsidom iznad ulaza ima lunetu s križnom rozetom u središtu, dva četvrtasta prozorčića i masivnu preslicu sa zvonom. Na bočnim zidovima probijena su dva barokna prozora, a krov je prekriven kanalicama. U obnovljenoj trotravejnoj unutrašnjosti postavljen je kameni oltarni stol na začelju apside sa scenom raspeća, kipom Krista na križu i osobama ispod križa.
Blato i ostale stare župe na otoku imale su prema rimskom municipalnom pravu pravo biranja župnika sve do g. 1953.
