Na ovogodišnjoj konferenciji »Chest-fest«, koja je u organizaciji Hrvatskoga čestertonijanskoga kluba održana u subotu 25. svibnja u Zagrebu, Stuart McCullough iz Londona održao je izlaganje »Chesterton – prorok, svetac i aktivist za život«. Nazočio je konferenciji sa suprugom Claire i sinom Nathanaelom. U obiteljskom su razgovoru za Glas Koncila govorili o svjetlu katoličke vjere koje Chestertonovo nasljeđe baca na suvremeno društvo praćeno krizom prihvaćanja života, braka i obitelji, ali i slobode izražavanja. Svjedočanstvo McCulloughova obraćenja uvršteno je u knjigu »Zovem se Lazar« u kojoj su okupljene 34 priče obraćenika čiji je put u katoličanstvo bio potpomognut Gilbertom Keithom Chestertonom.
Glavna je aktivnost britanskoga Katoličkoga društva G. K. Chestertona godišnje hodočašće koje počinje u Londonu. Hodočasnici polaze od anglikanske crkve sv. Jurja, u kojoj je Chesterton kršten, te pješače 45 kilometara do Beaconsfielda, gdje je Chesterton živio i gdje je pokopan.
Proročki um i današnji trendovi
Na pitanje zašto je Chestertona nazvao prorokom McCullough je odgovorio da je već početkom XX. stoljeća Chesterton pisao o mnogočemu što danas proživljavamo.
»Kada je pisao o masakru pobačaja, broj pobačaja u Engleskoj bio je prilično malen, a tijekom protekle godine dosegnuo je četvrt milijuna. Predvidio je da će stanje eskalirati. Napisao je knjigu ‘Eugenika i druga zla’, ali pisao je i o društvenim pitanjima. Dotaknuo se napada na obitelj, koji danas ne može biti veći. Čini mi se da se danas vrši velik pritisak na žene da ne rađaju djecu, da odgode brak. Nedavno je jedna mlada novinarka intervjuirala starije žene s vrlo uspješnom karijerom koje se nisu udavale i nisu imale djecu; gotovo su sve rekle da bi, kad bi se mogle vratiti u prošlost, drukčije postupile. Mlada novinarka nije to mogla shvatiti, njoj se to činilo suludim. Chesterton je pisao o tome. Na jednom je mjestu kritički primijetio da ‘su žene slobodne kada rade za poslodavca, ali robinje kada pomažu svojim muževima’«, rekao je Stuart.
Pokret za život i G. K. Chesterton
Stuart je ispričao kako je 2021. zatvorena povijesna klinika za pobačaje, prvotno nazvana »Mary Stopes International«, u londonskoj ulici Whitfield. »Molili smo da se centar za pobačaje zatvori po Chestertonovu zagovoru. Čuli smo da se zatvara 25. svibnja. Čovjek koji nam je prenio vijest o zatvaranju klinike nosio je mali bedž s likom Frances Chesterton, Gilbertove supruge, a čovjek iz državne agencije koji je fotografirao zgradu klinike kako bi je mogao staviti na prodaju bio je obiteljski povezan s Chestertonima. Veza je bila jasna; klinika je zatvorena dan prije Chestertonova rođendana. Ateist bi to pripisao slučajnosti, ali ja ne vjerujem u slučajnosti«, rekao je Stuart.
Supružnici su se osvrnuli i na tzv. tampon-zone, službeno »zone sigurna pristupa« oko britanskih klinika za pobačaje u kojima se bezglasna molitva smatra nepoštovanjem javnoga reda i mira.
»Chesterton je mnogo pisao o slobodi izražavanja; o stvarima koje smijete i ne smijete reći, o promjeni jezika, o opresivnim režimima. U vrijeme prisutnosti komunizma u Europi govorilo se da će, kada komunizam padne, zavladati sloboda, živjet ćemo slobodno pod kapitalizmom. Chesterton je predvidio da će i tada postojati problem – ljudska narav. U Engleskoj nema socijalističke vlade, vlada kapitalizam i ljudi su na ulici uhićivani jer bezglasno mole, u sebi. Chesterton je vidio da se zlo nastavlja; ono ne ovisi o komunizmu i kapitalizmu, ono jednostavno postoji i djeluje«, rekao je Stuart.
Obraćenje posredovanjem knjiga
»Bavio sam se politikom u Belfastu i u jednom sam časopisu pročitao osvrt na djela G. K. Chestertona ‘Napoleon od Notting Hilla’ i ‘Čovjek koji je bio Četvrtak’. Nabavio sam knjige i pročitao ih s užitkom. Nastavio sam čitati njegova djela. Neke su mi stvari bile odbojne jer se nisu slagale s mojim nazorima, a neke su mi se činile ispravnima tako da sam nastavio s čitanjem Chestertona i Hilairea Belloca. Na kraju mi je bilo jasno da je katoličanstvo istinito. Pokušaji da se društveni problemi riješe bez Boga, bez Crkve, ne funkcioniraju. Povijesno govoreći, svi pokušaji da se svijet popravi bez Boga propali su. Pokušavao sam popraviti svijet bez Boga, no to ne uspijeva. Čovjek prvo mora popraviti sebe«, posvjedočio je Stuart.
Orwellovska strana današnjice
U razgovoru su se supružnici osvrnuli na uhićenja i novčane kazne zbog bezglasne molitve, čega je najpoznatiji primjer uhićenje Isabel Vaughan-Spruce, koja je bila sugovornicom Glasa Koncila, a nedavno je iz istoga razloga novčana kazna određena njezinu bratu Sebastianu Vaughan-Spruceu.
»Isabelin brat Sebastian stajao je 17. svibnja na ulici u blizini klinike kada mu je pristupio policajac. Na pitanje što ondje radi i moli li možda za živote nerođene djece Vaughan-Spruce odgovorio je da moli za mir u svijetu.
Rekli su mu da je ilegalno ondje stajati, na što je on odgovorio da nije ilegalno stajati na pločniku. Odredili su mu novčanu kaznu, koju on odbija platiti, tako da će završiti na sudu. Cijeli je slučaj smiješan«, rekla je Claire. Na pitanje jesu li takvi slučajevi usamljeni i kako javnost reagira na njih Claire je odgovorila da nije malen broj ljudi koji su doživjeli isto. Dobromu dijelu javnosti to se čini suludim. »Neki će ljudi završiti na sudu i biti osuđeni na zatvorsku kaznu, a neki će biti proglašeni nevinima. Zakon ne kaže ništa o bezglasnoj molitvi. Kada se prvi ovakav slučaj našao na sudu, sudac je rekao da ljudi ne mogu biti uhićeni zato što bezglasno mole, a glasnogovornici klinike za pobačaj rekli su da ako tako presudi, ljudi koji stoje ispred klinike i mole u sebi opet će doći. Sudac je tada presudio da oni uopće ne smiju biti ondje. Ta usmena izjava jedini je pravni trag o molitvi u sebi. Zakon ne zabranjuje molitvu u sebi. Nadam se da će ova presuda biti opozvana, no čini se da će se uhićenja nastaviti«, rekla je Claire.
Znakovi buđenja i obnove
Slika suvremenoga britanskoga društva koju su McColloughi opisali pomalo je sumorna, no vide se znakovi pomaka nabolje. »Činjenica da smo došli u Hrvatsku govoriti na katoličkom događanju o G. K. Chestertonu znak je obnove, kao i veći broj mladih ljudi koji sklapaju brak u Katoličkoj Crkvi i dobivaju djecu. Činjenica da je više od stotinu ljudi došlo na chestertonsko hodočašće u Englesku svakako je znak obnove Chestertonova spomena u vlastitoj domovini«, rekao je Stuart. »Posljednjih godina tijekom ljeta dolazi nam određen broj mladih na praksu. Rade s nama u Mreži dobroga savjeta ili borave u samostanu na redovničkom iskustvu. Dolaze iz Irske, Slovačke, Poljske i Ujedinjenoga Kraljevstva«, rekla je Claire.
Plodovi su obraćenja
Na pitanje koje je plodove donijelo njihovo zauzimanje Claire i Stuart odgovorili su da su to brojna obraćenja. »Mnogi su ljudi molili za članove svojih obitelji, da se obrate na katoličanstvo, i onda bi oni osvanuli na našem chestertonskom hodočašću kao katolici«, rekla je Claire. Na pitanje može li Chesterton biti most između više kršćanskih denominacija u Velikoj Britaniji Stuart je odgovorio niječno, ali je napomenuo da članovi kršćanskih denominacija koji čitaju Chestertona nerijetko postaju katolicima.
