Potočarka (Nasturtium officinale, lat. ), dragušac, kostriš, samonikla je biljka koja raste u prirodi, ali se i uzgaja kao salata. U narodnoj medicini upotrebljava se za liječenje mnogih stanja i bolesti pa tako, među ostalim, potiče izlučivanje želudčanih sokova te potiče probavu i djeluje kao diuretik. Mladi listovi i izboji bogati su vitaminima B1, B2, E i C, kalcijem, željezom i jodom te sadrže mnogo luteina, koji pomaže u očuvanju vida. Potočarka sadrži enzime koji jetrima pomažu proizvesti i dostaviti antioksidativne molekule glutatione u stanice tijela te na taj način spriječiti oštećenje stanica te povećati njihovu opskrbljenost kisikom. Zato se potočarka preporučuje kao osvježavajuća, ljekovita salata u proljetnim kurama za čišćenje organizma. Ljekoviti sastojci u potočarki potiču izmjenu tvari i bolji rad bubrega, jetara i žuči te pomažu i kod bolesti uzrokovanih smetnjama u izmjeni tvari poput umora, reume i gihta. Novija znanstvena istraživanja pokazala su da potočarka sadrži znatne količine spoja nazvanoga feniletil izotiocijanat (PEITC), koji ima snažna antikancerogena svojstva, te potvrdila njezinu djelotvornost u borbi protiv nekih oblika zloćudnih tumora, posebno prostate i debeloga crijeva.
- Cijela je biljka ljekovita i primjenjuje se svježa u obliku salate, soka, kapi, tinkture ili obloga. Termalnom obradom, sušenjem i zamrzavanjem gube se ljekovita svojstva.
- Poznata je kao učinkovit tonik za kosu jer sprječava opadanje kose i potiče njezin rast i gustoću.
- Prekomjerno uzimanje potočarke može izazvati nadražaj bubrega.
- Svježi sok potočarke uzima se razrijeđen s vodom, i to 1 žlica soka i pet žlica vode, do tri puta dnevno. Nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, nego s prekidima.
- Potočarka sadrži velike količine joda pa se ne preporučuje ljudima koji pate od hipertireoze.
