Toplinski val ukinuo mi terapijsku šetnju, stjerao me iza četiri neklimatizirana zida i posjeo pred ekrane. Pa sad ne znam je l’ mi slabo od vrućine ili infodemije, pretovarivanja informacijama s jasnim kataklizmičkim intonacijama. Jedina donekle dobra vijest na koju sam naišao jest da su moji makedonski vršnjaci zbog toplinskoga vala oslobođeni radnih obveza pa mogu ostati doma, skupa s trudnicama. Ako je pod istim krovom, maštam, već to »druženje sa životom«, možda bi mi bar malo smanjilo stanje bezvolje i jada, u tom svijetu čiji me džepni, stolni i zidni svjetleći ekrani… zapljuskuju mrakom! Te ratovi, te požari i potresi, pandemije i bolesti, ubojstva i strahovi… O umiranju gladnih više se i ne govori?
Kažu neki mislioci i mislimajke da nam je zapadna civilizacija »na umoru«, a meni se, predoziranu vijestima, više čini da je – »na humoru«! Evo, dvije se godine borimo protiv pandemije, a uz sva najbolja cjepiva bolest se širi i ponavlja, čak i kod triput cijepljenih? Ali, za to su krivi oni koji se tvrdoglavo ne žele cijepiti?! Da nije riječ o bolesti, zar ne bi to bio čisti humor? Ili humor s »parada ponosa«. Gledam fotografije s najnovije berlinske, sve u nekoj nelagodi da mi ženica ili tko od unučadi ne naiđe… Tko zna što bi pomislili da gleda njihov stari deda jer, ne razumijem to ni ja, bore li se oni za manjinsko pravo da budu uvijek uređeni poput likova smiješnog razuzdanog karnevala?… Ili kad »veliki ljudi« žele malenima, još osnovcima, omogućiti »tretman promjene spola«? Pa onda, slušam kako vapimo za demografskom obnovom, a zauzimamo se za »ljudsko pravo« na pobačaj i za »istospolne brakove«… Zar nije i to humorno, smiješno? O hrvatskim specijalitetima da snimamo hrvatske filmove u kojima su hrvatski branitelji i tvorci domovine redovito kriminalci i protuhe, ili o tome kako nam danas u Hrvatskoj presuđuju dignute ruke onih koji Hrvatsku nisu htjeli… O tome bi bila cijela antologija humora, za krepat!
Što je sljedeće u toj »civilizaciji na (h)umoru«? Odvažit ću se pa vam šapnuti što očekujem, poučen vrlim potezima novih graditelja svijeta. Za samo koju godinu, možda ću još biti u najboljim godinama, mogli bi zakonodavci smisliti da ono što ste radeći odvajali za svoju mirovinu traje točno do vaše navršene… recimo 80. godine. I »šlus«, gotovo! Dotad ste potrošili sve ušteđeno i sad, kao »trošak za civilizaciju«, po najvišim novim humanim zakonima vaša će vas država (ili »unija«) sasvim besplatno, uz odabranu skladbu i miris »omamiti«, tj. poslati na dugoočekivani susret sa sv. Petrom. Ne složite li se s time, sve će vaše troškove života, liječenja i tzv. »prirodnoga umiranja« morati u cijelosti preuzeti vaša obitelj. Ako ju imate. Ili vaše nekretnine i pokretnine. Ako i njih još imate, nakon života od mirovine. U cijelom mom »futurealizmu« osobno me najviše plaši hoću li kod »uspavljivanja« moći dobiti koju hrvatsku budnicu (s obzirom da su ju čak i »Vatrenima« na dočeku srebra pogasili).
