U moje vrijeme (po toj frazi nepogrješivo ćete prepoznati nas »konzerve«, bez obzira na rasne, spolne, ideološke i ostale medijski manje popularne razlike), dakle, »u moje vrijeme« dva bi se muška potukla zbog ženske. Nekad i više nas jer kad bi strašni dugokosi Mačak sa svojim »štemerima« došao pred školu »natabati« našega razrednog Miška, zato što mu je preoteo curu, onda smo i mi ostali miševi postajali hrabri Miškovi tjelohranitelji. A danas, dva se muška na ulici javno tuku… navodno, zbog trećega muškoga. Nema bez trećega ili »tko se tuče, taj se voli«? A iako si otac i sin ne mogu biti, iako imaju različita imena i prezimena pa braća nisu, a nisu si ni bratići, ni stric i nećak, ujak ili šurjak, »nit rod nit pomoz Bog«… na kraju sve završi s prijavom zbog »nanošenja ozljede i nasilja u obitelji«?!
Bez brige, ne ću ja sad k’o oni portal-primitivci naslađivati se pitanjima tko je tu počinitelj i nečinitelj, primatelj i davatelj, je li muž tukao ženu ili žena muža, tata mamu ili obrnuto, ni tko je tu sad nježniji spol kad se dokače dva brkana. Neću ni lažno ridati nad time što sam nesiguran obuhvaća li Istanbulska konvencija i takve slučajeve, a još manje »sebi« pljeskati što smo usvojili tu konvenciju pa smo sad bez brige za sve vrste nasilja, uključujući i ono kad ljubavnica stisne pljusku ljubavniku što je kasnio ili dečko curi s kojom hoda tjedan dana, a već ga je triput prevarila. Mene muči samo kako šakanje dva geja postaje »obiteljsko nasilje«? Ne sjećam se da su moje kćeri danima skupljale referendumske potpise za »brakove« gejeva, čak naprotiv, čini mi se da je u Ustav ušla prilično drugačija definicija braka, baš zato da mogu mirno i slobodno unuke odgajati u vrjednotama, a sve po Ustavu. Ali, izgleda, ne i po sustavu? Jer, čitajući novine, pomislio sam da su se dva macana i potukla samo da bi se »obitelj« na ulicu izvukla?! I ova »neustavna«, i ona prava (za)ustavna. A čitava ta ulična »tarapana« medijima je poslužila tek puna dva dana, tek toliko da debelim slovima istaknu »obiteljsko nasilje« i »prave male revolucije« u kojima će zatucani Hrvati poput mene otkriti »da ni ‘dugine’ obitelji nisu imune na nasilje i da se homoseksualci, makar na policiji, tretiraju kao obitelj«. Nitko da primijeti kako je »revolucionarno« jednom i decentralizacija pobijedila? Pa je otkaz dobio voditelj ureda stranačke središnjice iz metropole, a preživio lokalni stranački poglavica. To ne, samo »obitelj« im zanimljiva.
»Izija vuk referendum«, kako bi rekla moja rodica Draga? A ja se baš i osjećam k’o magare! Nije dosta što su »ukrali« dugu, kao pradavni znak pomirenja Boga s čovjekom, nego sad treba pod svaku cijenu ukrasti i obitelj, pa je od gnijezda novoga života pretvoriti u… Ha, vi mladi, poživjeli pa vidjeli!
