Onda, jeste li već izvršili svoju svetu građansku dužnost poput mene, ili ćete tek pohitati do svojih školskih klupica i drugih glasačkih prostorija? Za koga ste glasovali? Sigurno za one koje su nam naši biskupi preporučili u svom pismu, o kojem smo slušali baš svaku večer u glavnim informativnim emisijama? No, no, dobro, ako su naši dični narodni urednički TV pregaoci i prega(maj)čice možda baš zaboravili na to pisamce naših pastira, ima čime su nam, ovčicama, »vunu preli« i svaku večer mozak probijali: ankete! Da nije bilo drugoga vala korone (ili su to samo »odbijanci« prvoga?), više od pola vremena glavnih TV vijesti otpadalo bi na te famozne ankete, pune raznobojnih stupčića i grafikona po cijelom malom ekranu! Čemu i komu? Zašto toliko dragocjena vremena samo za »prognoze«? A nisu ni upol zanimljive kao one za nogometno prvenstvo, kad ljude po cesti pitaju tko će biti prvak, a oni svi reknu Hrvatska…
Odgovori su mi došli sami od sebe. Jer, baš kad sam – nakon pomnoga čitanja biskupskoga pisma, pa i »između redaka« – i ja, ponesen kao nogometni navijači, odlučio komu ću dati svoj prevrijedan glas, te večeri servirali su mi u TV anketi kako moja odabrana stranka ima »stupčić« s postotkićima kraći od mojih nožnih nokata kad mi ih žena zdrobi »grickalicom« još iz olovnih sovjetskih vremena. Iduće večeri s ekrana su se »narugali« i mom drugom izboru, kao da mi govore: »He, he, svi koji ste pomislili glasati za ove jadnike, znajte da ćete vrlo teško prijeći prag.« Baš kao da sam birao invalidska kolica!? A upornim, svakovečernjim »kreveljenjem s navijanjem« za one kod kojih naš glas ne će »biti bačen« već bi mogao biti »pobjednički«, konačno su mi dokazali i to da su suvišna bila sva »koronska« naklapanja o tome komu je virus uništio kampanju jer odabranima ona uopće nije ni trebala. Sva je mjesta, unatoč koroni, za njih »obišla« i umjesto njih kampanju obavila »kompanija«, majčica televizija, i ona državna i one paradržavne, svojim tempiranim anketama. U kojima su ustrajno »tankali«, dotakali glasove voljenima pa pretvorili anketiranje u »tank(et)iranje«. I natjerali mene da obučem svečano odijelo samo zato da bih, baš u inat rezultatima na koje su nas već unaprijed priredili, otišao »rasuti« svoj glas »uz put«…
Usput, odlazak do izbornog mjesta bio mi je poseban doživljaj. U gradskom središtu bez mladolikih kosookih i drugih turista, učinilo mi se kao da je netko otvorio vrata staračkoga doma, pustivši sve korisnike bez nadzora! Jer, ako me nije previše puta zbunio moj vlastiti odraz u izlozima, tad smo mi doista »utopljeni«, demografski potopljeni, ostali na ljudima u… »zlatnim«, da ne velim »mirogojskoblatnim« godinama. U svakom slučaju »pravi materijal«, mi dedeki i bakice u najboljim godinama za velike promjene… Osobito izborne.
