Imena hrvatskih narodnih vladara prva su zapisana osobna imena i ujedno prvi spomenici hrvatskoga nacionalnoga identiteta. Njihovi najčešći završetci –mir (»velik«) i –slav (»slava«) vuku značenje iz praslavenskoga jezika u kojem »mir« znači »svijet«. Iz osobnih se imena može štošta doznati o podrijetlu njihovih nositelja i vjerovanjima, običajima, načinu života, vrijednostima i svjetonazoru onih koji su im nadjenuli imena te društveno-političkim događanjima koja uokviruju imenovanje. Hrvatska osobna imena prema podrijetlu pripadaju antičkomu, biblijskomu, islamskomu, slavenskonarodnomu i pomodnomu sloju. Tako je, primjerice, nakon hrvatskoga proljeća 1971. porastao broj Trpimira, Zvonimira i Krešimira među novorođenim dječacima. I danas, na neki način, vladari Hrvatskoga Kraljevstva još žive u imenima.
Tomislav među deset najzastupljenijih muških imena
Prema posljednjem popisu stanovništva i podatcima Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje među deset najčešćih muških osobnih imena u Hrvatskoj većina je kršćanskih (Ivan, Josip, Marko, Stjepan, Ivica, Ante i Nikola), dva su narodna (Tomislav, Željko), a jedno je strano (Mario). Nakon 1990. češće se počelo nadijevati ime Luka koje danas nose 35 994 osobe. Naravno, slavenskonarodnomu sloju pripadaju i imena vladara Hrvatskoga Kraljevstva (925. – 1102.): Tomislav, Trpimir, Krešimir, Miroslav, Mihajlo Krešimir, Stjepan Držislav, Svetoslav Suronja, Stjepan, Gojslav, Pribina, Petar Krešimir, Dmitar Zvonimir, Radovan i Slavac. Neka od njih i danas su popularna – primjerice 34 433 muškarca nose ime Tomislav, a danas se gotovo nitko ne zove Pribina, Gojslav ili Slavac. Ženske izvedenice imena kraljevskih vladara postoje, ali nisu osobito česte; Miroslava danas ima 1272, Tomislava 818, Zvonimira 132.
Imena vladara Hrvatskoga Kraljevstva u brojkama
Prema Državnom zavodu za statistiku, posljednji popis stanovništva iz 2021. pokazao je da u Hrvatskoj od nositelja imena vladara Hrvatskoga Kraljevstva trenutačno živi najviše Tomislava, 32 575 Stjepana, 12 972 Miroslava, 8944 Krešimira, 8726 Zvonimira, 1438 Radovana, 176 Trpimira, 140 Dmitara i 38 Držislava. Biblijska imena nakon Tomislava i Željka obilato su zastupljena; ima 30 518 nositelja imena Ante, 19 040 imena Filip, 13 626 imena Franjo, a posljednjih godina popularna su imena Leon sa 8368, Lovro sa 7749 i Noa sa 4600 nositelja.
Biblijska, ideologizirana i estradna imena
Danas najčešće muško ime u Hrvatskoj biblijsko je ime Ivan (»Bog je milostiv«) koje nosi 106 657 osoba, a najčešće je žensko ime Marija sa 94 012 nositeljica. Na drugom su i trećem mjestu među ženskim imenima Ana (65 291 nositeljica) i Ivana. Uz evanđelista Luku, Matejevo ime nosi 12 899 muškaraca, Matija ima 16 193 (s tim da je to ponegdje žensko ime), a ni Filipa ne manjka, premda je to (kao i Stjepan) izvorno grčko ime.
Prema vrsnom onomastičaru, akademiku Petru Šimunoviću, nakon Drugoga svjetskoga rata u optjecaj su počela ulaziti ideologizirana imena, i to preko obrazovnoga sustava, posebno lektire i filma. Narodna imena tada su se manje nadijevala: zabilježeno je više slučajeva da su pojedinci svoja osobna biblijska ili svetačka imena, budući da su bila nepodobna komunističko-jugoslavenskoj ideologiji, zamjenjivali narodnim imenima (Alojzije – Slavko), a istodobno se javljaju imena Lenjin, Lenjinka, Ninel, Staljinka, Gorki, Korčagin, Sovjetka, Volga, Odesa, Borben, Iskra, Plana, Pravda, Petoljetka, Remir, Tito i Sutjeska. Zanimljivo, imena Sinaj i Sinajka nadijevala su se djeci rođenoj u egipatskom izbjegličkom logoru, u El Shattu. Uz otklon od biblijskih i svetačkih imena, tada je uvedeno više imena izvedenih iz opisnih pridjeva i imenica koje imenuju prirodne pojave; primjerice Čarna, Ubava, Jasenka i Lahorka. Opisani trend nije dulje potrajao; nakon 1948. ideologizirana se imena povlače te započinje val stranih imena sa Zapada, uvezenih posredovanjem filmova, serija i časopisa: Ines, Rut, Dolores, Karmen, Mani, Gabi, Elvis itd.
Nakon 2000. narodna imena ustupaju mjesto stranim imenima
Danas 32 503 muškarca u Hrvatskoj nose ime Željko, koje je uz Tomislava jedno od dvaju narodnih imena među deset najčešćih. Početkom 21. stoljeća nastupile su korjenite promjene u imenovanju. Među deset najčešćih osobnih imena u prvih 11 godina 21. stoljeća čak je pet kršćanskih koja u 20. stoljeću nisu bila među najčešćima (uz osobno ime Luka tu su još Filip, David, Petar i Matej), samo su tri tradicionalna kršćanska imena (Ivan, Marko i Josip), jedno je strano i kršćansko (Antonio), a jedno je strano ime motivirano osobnim imenom stranoga vladara (Karlo). Može se zaključiti da ni jedno od narodnih imena nije među danas najčešće nadijevanim imenima. Što se tiče ženskih imena, situacija je slična; ni jedno narodno ime više nije među 10 najčešćih; od tradicionalnih su se kršćanskih imena zadržala tek tri (Ana, Marija i Ivana), četiri imaju dužu tradiciju u hrvatskim stranama (Lucija, Petra, Sara i Iva), dva su po postanju strana, ali su bliska hrvatskim tradicionalnim imenima (Nika) ili apelativima (Lana), a jedno je strano (Ema).
Je li važno koje se ime nadijeva djetetu?
Stara je izreka »nomen est omen« (ime je znak), no iskustvo pokazuje da to često ne stoji jer roditelji u trenutku imenovanja ne znaju kakve će osobine i postignuća pokazati njihovo dijete. Međutim, ime koje daju djetetu govori mnogo o njima samima, o onome što im je važno, te o zajednici u kojoj žive. Navedeni podatci pokazuju da je imenovateljima sve manje važan kontinuitet nacionalnoga identiteta, a sve više na njihov izbor imena utječu medijski proizvodi stranoga podrijetla. Općenito se može utvrditi da imenima vlada globalistički uniformizam. Biblijsko-kršćanska imena i dalje su najpopularnija, ali to je vjerojatno stoga što su najzastupljenija u korpusu stranih imena sa Zapada, prisutnu u medijskim sadržajima koji oblikuju mentalni svijet suvremenih hrvatskih građana.
Zanimljiv je primjer Danska koja ima jedan od najstrožih zakona o imenovanju. U toj skandinavskoj zemlji propisan je popis od 7000 imena koja roditelji mogu nadjenuti djeci; moguća su i druga imena, ali mora ih odobriti crkvena ili državna vlast odnosno utvrditi da se radi o ljudskom imenu uobičajenu u nekom dijelu svijeta, ili da je riječ prikladna za osobno ime. Svrha je toga zakona zaštititi djecu od neobičnih ili posprdnih imena koja bi ih mogla dovesti u neugodne situacije, ali i zaštititi danska narodna imena. Zakone koji ograničavaju imena na smislena imaju i Portugal, Mađarska, Kina i Japan. Trenutačno statistika imena u Danskoj još snažnije pokazuje globalističke tendencije nego u Hrvatskoj: tri najpopularnija muška imena u 2023. bila su Carl, William i Oscar (anglosaksonske inačice germanskih imena i irsko ime), a tri najpopularnija ženska imena Frida, Luna i Ella. Frida je doduše germansko ime, no prepoznatljivo nordijska imena nalaze se tek nakon 10. mjesta, pa i nakon 20.; Freja, Nora, Asta, Malthe, Valdemar, Holger. Iz svega navedenoga proizlazi da ime jest važno, bitno je povezano s identitetom i nosi određenu poruku. Izbor imena koje ljudi daju djeci govori o tome koliko žele biti svoji, a koliko tuđi odnosno svačiji.
