Hrapavi zvuk hrkanja, iako naizgled bezazlen, čest je uzrok nesanice ukućana, ali i osobe koja hrče, no ono može biti uzrok, kao i posljedica zdravstvenih problema. Hrkanje može nastati zbog specifične anatomije poput devijacije nosnoga septuma, povećanih krajnika, specifičnosti anatomije jezika, nepca, ždrijela i čeljusti. Postoje podatci da muškarci češće hrču od žena, što se među ostalim pojašnjava teorijom koja navodi da je govorni aparat u muškaraca postavljen niže u odnosu na govorni aparat u žena te da zauzima više prostora, kao i mogućnosti da jezik zapadne unatrag i blokira dio dišnoga puta.
Nadalje, sa starenjem dolazi do opuštanja muskulature cijeloga tijela, pa tako i mišića grla i jezika, što utječe na pojavu hrkanja koja je česta u starijih osoba. Čest je uzrok hrkanja i deblje nepce u pretilih osoba, koje suzuje protok zraka i dovodi do glasnih vibracija. Spavanje na leđima može znatno utjecati na pojavu hrkanja jer se u tom položaju opuštaju jezik i meko nepce na stražnji dio grla. Uzroci hrkanja mogu biti i premorenost, začepljenost nosa, problemi sa sinusima, ali i pušenje, koje isušuje sluznicu dišnih putova, i konzumiranje alkohola i raznih lijekova poput sedativa i slično. Povremeno hrkanje nije problem i gotovo nema osobe koja nikada nije hrkala.
No osim glasnoga hrkanja koje remeti san, postoji i hrkanje koje može biti simptom opstruktivne apneje. To je stanje u kojem dolazi do privremenoga kraćega ili dužega prestanka disanja, nakon čega osoba hvata dah, krklja te nakon toga duboko udahne i nastavi spavati. Te osobe hrču jako glasno, a prekidi disanja mogu trajati 15 i više sekunda i mogu imati brojne posljedice na zdravlje.
Promatranje kvalitete sna
Takvo stanje, osim što narušava kvalitetu sna, utječe na promjene srčanoga ritma, opterećenje rada srca, povišenje krvnoga tlaka i smanjenje koncentracije kisika u krvi, a može biti rizik za nastanak moždanoga udara te za brojne druge ozbiljne zdravstvene probleme. Posljedice apneje najčešće su osjećaj umora, iscrpljenosti i pospanosti iako je osoba spavala dovoljan broj sati, glavobolje, razdražljivost i otežana koncentracija. Dijagnoza apneje u snu postavlja se na temelju anamneze i simptoma koje opisuje osoba koja ima simptome koji upućuju na apneju u snu. Osim toga, postoje ambulante za poremećaje spavanja i odjeli u bolnicama na kojima se prati spavanje različitim parametrima, među ostalim i polisomnografijom. To je metoda promatranja za vrijeme spavanja u kojoj je pacijent priključen na uređaj koja mjeri disanje, rad pluća, srca i mozga, pokrete ruku i nogu te razine kisika u krvi.
Za vrijeme spavanja na odjelu pacijenta prati i kamera, odnosno postoji nadzor zdravstvenoga djelatnika. Prosječna učestalost prestanka disanja mjeri se indeksom apneje i hipopneje (AHI). Taj indeks pokazuje zbroj poremećaja disanja tijekom 60 minuta. Ako je AHI manji od 5, ta je vrijednost normalan nalaz; nalaz od 5 do 15 pokazuje laganu apneju, od 15 do 30 umjerenu, a nalaz veći od 30 pokazuje tešku apneju. U nekih je pacijenata rješenje za taj ozbiljan problem primjena uređaja CPAP (Continuous Positive Airways Pressure) koji preko maske na licu djeluje na stvaranje kontinuiranoga pozitivnoga tlaka u dišnim putovima i na taj način sprječava nastanak apneje. Kod potvrđene dijagnoze i indikacije za potrebu njegove primjene taj se aparat može dobiti besplatno kao ortopedsko pomagalo na teret HZZO-a.
IMA NADE • Savjeti za prevenciju i smanjenje učestalosti hrkanja
