Nerijetko se u svakodnevnom okruženju, a posebno u poslovnom, susrećemo s ljudima koji se koriste manipulacijom kako bi postigli svoj unaprijed zacrtan cilj. Na prvi pogled oni djeluju simpatično, ljubazno, susretljivo, duhovito, pažljivi su prema drugima – i ta je maska daleko najčešća, ali je ujedno najopasnija jer savršeno prikriva pravo lice i igru koju manipulatori igraju. I naravno, uvijek je lakše udovoljiti željama i potrebama osobe koja izgleda simpatično i uljudno. Upravo je toj lažnoj i površnoj ljubaznosti cilj povećati utjecaj manipulatora nad drugima. Velika većina manipulatora od početka postavlja prvo pravilo koje je nužno kako bi zavladali drugom osobom, a to je čim prije stvoriti prijateljski odnos, osobito ako se radi o čisto profesionalnom okruženju, trudeći se da ih se na prvi pogled doživi simpatičnima ili barem veselima, druželjubivima, pažljivima, uvijek spremnima uskočiti i pomoći. Oni su ekstrovertirani, govore s lakoćom, često govore i previše, vrlo su ljubazni, puni života i nasmijani. Doimaju se učinkovitima, sposobnima i inteligentnima. No ta simpatičnost i druge navedene osobine imaju cilj manipulirati tuđim osjećajima i umom, utječući na druge a da oni toga nisu ni svjesni. I to ne čine za tuđe dobro ni zato što im je stalo do drugih ljudi. Jedino što je važno jest dobiti ono što manipulatori žele, i to pod svaku cijenu, nastojeći stvoriti neravnotežu moći i iskoristiti druge kako bi dobili moć, kontrolu i povlastice na nečiji tuđi račun.
Jasno, nije svaka simpatična osoba i manipulator – takve su osobe samoaktualizirane, afirmirane, asertivne, nemaju potrebu pretvarati se, spletkariti kako bi se osjećali vrijedno. One jasno i iskreno iskazuju svoje osjećaje, stajališta i želje, poštujući druge, njihove potrebe, stajališta i osjećaje. Samoaktualizirane osobe ne stvaraju klimu u kojoj su potrebe, mišljenja ili osjećaji drugih nešto nedopustivo, loše, manje vrijedno ili pak kažnjivo ako se razlikuju od njihovih osjećaja i potreba. Samoaktualizirane osobe nemaju stalnu potrebu demonstrirati vlastite kvalitete kako bi drugima pokazale svoju superiornost i nadmoć i time druge učinile inferiornijima.
Zasigurno, na početku izgradnje odnosa s drugom osobom manipulator sa simpatičnom maskom ne će se puno razlikovati od samoaktualiziranoga pojedinca jer je potrebno podosta vremena kako bi osoba otkrila što se valja i skriva u pozadini. A nažalost, pojedinci koji su pasivniji i lakovjerniji teško će ikada otkriti tu razliku; oni su rijetko svjesni svojih emocija i vlastitih potreba – žive po pravilu udovoljavanja potrebama i zahtjevima drugih ljudi, rijetko se pitajući što njima uistinu treba. Upravo su to lake žrtve manipulatora, žrtve koje prve stradaju.
S obzirom na to da imaju dar isticanja svojih vrijednosti, manipulatori sustavno, pažljivo i strpljivo pletu svoju paukovu mrežu oko svoga plijena, a umijeće simpatičnoga manipulativnoga ponašanja omogućava im da svoje postupke smjeste unutar granica sasvim prihvatljiva ponašanja – ponašanja poželjna za svaki odnos, koje je srdačno i puno potpore. U početku se manipulatori vole prikazati kao uslužni, gradeći svoju manipulativnu piramidu tako da druge osobe uvjere da se bez njih ne može, da se na njih uvijek može računati i da su neizostavan član jedne zajednice, bilo privatne bilo poslovne; a izostankom njih kao osobito vrijednih članova moglo bi doći do urušavanja cjelokupnoga sustava odnosa.
Osim lažne simpatičnosti, manipulatore krasi i lažni altruizam. Oni su naoko nesebični, skloni su žrtvovati svoje potrebe i vrijeme kako bi udovoljili drugim ljudima. No od stvarnih afirmiranih altruista razlikuje ih jedna važna karakteristika, a to je načelo reciprociteta. Oni ne daju nesebično, nego itekako očekuju nešto zauzvrat, a odbijanje zahtjevima manipulatora nikako nije poželjno ponašanje i kad-tad će biti »kažnjeno«. Takav lažni altruizam naposljetku dovodi do toga da manipulator zauzvrat traži mnogo više nego što je dao, očekujući poslušnost i nepropitivanje. Manipulator je u stanju izgraditi osjećaj u drugih da su dužni uzvratiti uslugom ili da se osjećaju loše ili krivo ako tako ne postupe. To manipulatora čini vrlo opasnim jer su ljudi većinom nesvjesni njegovih načina djelovanja i mehanizama kontrole jer pobuđuje ovisnost drugih o njemu.
Još jedna odlika krasi manipulatore, a to je njihova rječitost i prikazivanje sebe kao učenih, načitanih i obrazovanih osoba sa širokim spektrom znanja. Oni se s podsmijehom čude tuđemu neznanju o nekim temama koje oni procjenjuju da su važne. Retorika kojom se koriste takva je da govore kao da je sve jasno samo po sebi, ne dajući nikakva objašnjenja, a cilj je ostaviti sugovornika u neznanju i onemogućiti bilo kakvo postavljanje pitanja ili propitivanje njihova znanja. Ako se tko pak usudi to učiniti, manipulatori reagiraju ljutnjom, skrivenim omalovažavanjem ili govore još neodređenije da sugovornika dodatno učine zbunjenim, izbijajući na taj način svaki adut da se propituje njihov autoritet. U situacijama kad uistinu poznaju temu o kojoj izlažu, s osobitim će zadovoljstvom monopolizirati raspravu kako bi u punom sjaju i raskoši pokazali svoju prividnu učenost. A zadovoljstvo koje manipulator u tim situacijama osjeća tim je veće jer ima publiku ispred sebe. No da bi održao sliku o sebi kao iznimno učena čovjeka, u stanju je i lagati i krivo interpretirati činjenice, želeći time učvrstiti svoj autoritet.
Opravdano se postavlja pitanje kako takvi manipulatori mogu impresionirati druge ljude. Odgovor leži u fenomenu osjećaja poštovanja autoriteta (makar i lažnoga). Pokoravanje autoritetu ili njegovim simbolima (bilo položaju na društvenoj ljestvici bilo položaju na radnom mjestu, titulama i sl.) nije u potpunosti svjestan proces. I upravo u tom nesvjesnom procesu leži moć manipulatora – oni imaju određeni element autoriteta, pa čak i onoga izmišljenoga, koji su sami od sebe stvorili i nametnuli (a drugi zaboravljaju propitivati autoritete!), kojim navode druge da bez puno promišljanja čine ono što oni žele i očekuju.
Onoga trenutka kad se osoba prvi put suprotstavi manipulatoru i otkaže mu »poslušnost«, dolazi do potpuna preobražaja, manipulator skida svoje maske, ostaje ogoljen, pokazujući svoje pravo lice. Tada otvoreno postaje podrugljiv, sarkastičan, nepopustljiv, zao i osvetoljubiv, ne birajući sredstva kako bi ponovno uspostavio vladavinu moći i nepobitne poslušnosti.
Svaka osoba u svom svakodnevnom ponašanju katkad posegne za nekim lukavstvom kako bi ostvarila svoj cilj. Ali to je lukavstvo smišljena i svjesna strategija koja je vremenski ograničena, koja se primjenjuje u samo određenim okolnostima i odnosi se na određenu osobu. Npr. roditelj se može poslužiti ucjenom kako bi dijete napisalo zadaću ili izvršilo određeni zahtjev. S druge strane manipulator manipulira jer ne zna drugačije, to je njegov obrambeni mehanizam, njegov životni skript. A životnu mu hranu daje nazočnost drugih jer se tako izgrađuje, vodeći se jedinom mišlju – kako obezvrijediti i omalovažiti drugu osobu i uspostaviti potpunu kontrolu i moć. Jer što više drugu osobu omalovaži, manipulator se osjeća moćnijim, hraneći svoju psihopatologiju i neprestano izgladnjeli ego. Manipulator je sklon stvaranju iluzije, nudeći dokaze da je superiorniji i nadmoćniji, svjesno ili nesvjesno težeći dobivanju priznanja da je pametniji, plemenitiji, stručniji i kompetentniji, nesebičniji, obrazovaniji, obavješteniji. A da bi osnažio svoju iluziju superiornosti, sklon je promatranju i provjeravanju, traži slabosti i nedostatke u drugih jer tako prikriva svoje. Upravo tim svojim vještinama manipuliranja i izvrtanja logike druge ljude prikazuje egoističnima, a sebe plemenitim. U osnovi njegova manipulativnoga ponašanja leži obrambeni mehanizam projekcija koji ljudi jako teško prepoznaju, što i ne čudi jer ako određena osoba kaže drugoj da je lijena, mora da je ona vrlo vrijedna kad u druge osobe može zamijetiti lijenost.
Jedna od osobitih »sposobnosti« manipulatora jest sijanje sumnje, stvaranje nepovjerenja i razdora, što mu omogućava da upravlja ljudima kao lutkama na koncu, i to najčešće tako da većinom ljudi nisu toga ni svjesni, koristeći se suptilnim metodama. Vrlo brzo unutar tima dolazi do neslaganja i velikih razdora. No rijetko tko kada upre prstom u stvarni izvor problema – manipulatora, koji je u stanju dobar tim u samo nekoliko mjeseci dovesti do raspada i neučinkovitosti. Oni su »majstori« insinuacija i stvaranja sumnja. Zapravo manipulatoru i nije cilj da tim dobro radi jer tada nema plodno tlo za manipulaciju. Što je više neslaganja i loših odnosa, to manipulator može bolje u punom sjaju djelovati i hraniti svoje patološke porive. Manipulator je u stanju podržavati sumnju mjesecima, ako ne i godinama, koliko god je potrebno. I sve dok članovi tima ne uočavaju problem ili se ne usuđuju imenovati stvarni izvor problema, trpjet će cijeli tim, ali i šira zajednica. Najčešće su štetne posljedice neslaganje, podjela na klanove, nedostatak solidarnosti, nervoza i preosjetljivost na sukobe. Osim što voli biti na čelu tima, manipulator radije bira biti prvi čovjek do vođe tima. Time mu je odgovornost smanjena, a mogućnost djelovanja znatno proširena. I ako vođa tima nije asertivna i samoaktualizirana osoba, manipulator vrlo vješto upravlja radnim procesima, nameće se i upravlja timom po svojoj volji. A onaj tko pokuša prokazati manipulatora koji je tako vješto ispleo svoju mrežu biva okarakteriziran kao osoba koja je stalno nezadovoljna, koja kritizira i koja vidi problem tamo gdje ga nitko ne vidi te zbog vlastitoga nezadovoljstva uzima manipulatora za žrtveno janje.
Kako suživot s manipulatorima djeluje na okolinu i pojedinca? Pogubno! Jer svaki duži kontakt s manipulatorom pobuđuje osjećaj krivnje, agresivnost, anksioznost, strah, tugu i još mnoge druge neugodne emocije. Te neugodne emocije dobro se učahure u pojedincu, a načini nošenja s njima s vremenom postaju sve lošiji i neučinkovitiji. Pojedinac se osjeća sve manje slobodno, sve više sputano i naposljetku ga preplavi anksioznost do te mjere da utječe na svakodnevno funkcioniranje.
No i manipulatorima se može stati na kraj. Iako je to teška borba, nužna je jer osobni rast i razvoj osobe strada i postoji velika vjerojatnost da se razviju brojne tjelesne i psihičke tegobe.
Prvo je prihvaćanje činjenice da se s manipulatorima ne će moći razgovarati »normalno« jer su oni emocionalni zlostavljači koji uživaju u nametanju osjećaja krivnje, često rabeći moralne fraze kojih se ni sami ne pridržavaju niti u njih vjeruju. Dakle, valja naučiti tehnike antimanipulacije koje podrazumijevaju oblike ponašanja koji ni na koji način ne će dati manipulatoru da upravlja tuđim osjećajima, osobito osjećajem krivnje. Ravnodušan odnos i ravnodušna komunikacija s manipulatorom bez opravdavanja vlastitih postupaka prvo je »ubojito« oružje za manipulatora. Komunikacija s manipulatorom treba biti jasna, kratkih rečenica, pomalo i neodređena, začinjena šalom i humorom i bez opravdavanja. Jednostavno ravnodušna. Nadalje, poticanje sumnje i nesigurnosti nešto je u čemu se manipulatori »gube«, a diplomatski odgovori stavljaju manipulatora »na čekanje« i ignoriraju njegovu lažno uspostavljenu moć. A to manipulatorima najteže pada. Odlučno »ne« i čvrsto odbijanje zahtjeva još je jedna od tehnika antimanipulacije. Smireno inzistiranje na vlastitom stajalištu i vlastitoj odluci bez ulaska u bilo kakvu raspravu razoružava manipulatora i sužava mu prostor djelovanja.
Osnovno je načelo koje tjera svakoga manipulatora asertivnost, manje emocionalnosti, a više racionalnosti. Stoga je važno ojačati sebe i vlastitu asertivnost. To je oružje koje odvraća i najuspješnije manipulatore.
